Šetajući bez cilja ugledah starca, koji besplatno prodaje svoj osmijeh, praznim ljudima na uglu stare ulice. Zastao sam na tren, ne bih li otkrio kako on to radi. On čija odjeća je pocjepana. Koji koru hljeba doživljava kao luksuz. Kako on može prodavati osmijeh besplatno? Ljudima koji nekud žure, ne primjećujući starca uopšte. Odlučio sam sjesti pored njega i probati raditi isto što i on. Uhvatio me za ruku, rekavši:Život te nije mazio, čim si odlučio sjesti na moj nivo. Rijetki se usude, mladiću. Svaki dan prodaj osmijeh besplatno. Jednog dana, nečije oči željet će ga za sebe zauvijek!
Posted on: Tue, 22 Oct 2013 20:18:48 +0000