NASTAVIM LI OVAKO SVE RANIJE, USKORO ĆU U SE VRATITI U JUČER (3.) * stječe se dojam da igra nije namjerno završena pokušavamo stoga skupljati uokrug razbacano spojiti potrgano barem žicama umornih živaca gdjegdje otkopati zapreteno gdjekamo razgrnuti zgrnuto badava čeprkamo preplašene vatre samo ugarak do ugarka davnog užarka postajemo pomalo narogušeno obrambeni prigušena luč nemilosrdni otimač mogućih prisjećanja uzaman zatomiti kukavičluk nema neranjivih ulovljene u zamku ptice lepetom krila cvrkuću kasno je sada odšetati u odgađane šetnje uludo zamišljati neprošetane kotline neprohodanih ostaju stotine nedohvaćene visove nedokućenih ostaju tisuće kažu nema povratka samo djelomice prihvaćam drugim riječima ne možemo pomiriti s tugom neponavljanja imamo pravo na umor ali i događaj neočekivanog iskrenja stoga i Vi to je odgovor postavljen u početku doista ste samo Vi smješteni u vrijeme najljepših zrelih susreta nažalost unaprijed uokvireni zadatostima prije zapisanih koje su izvan nas zanesen kakav jesam u povečernju jesen pocinčana glasa postavljam uhu nedraga pitanja nije li potrebno jednoga dana početi priznavati vlastitih pogrješaka nijekati išta početak je laganja koje poništava oproste ps nikada nije uzalud napor uspinjanja NASTAVIM LI RANITI ,USKORO ĆU SE VRATITI U DAN RANIJE ! (4.) * stigne li noć u razumnom vremenu nakon mene sigurno neće ostati praznina možda skromna možebitna pomoć kritičarima mojih riječi i čina pa molim dobrohotno gdješto nedostaje neka izobiluje isprikama sve ovo dosad ispisano izraslo je kao kiša iz mojih rasadnika iz žbunja očvrslog paukovom mrežom nizom niti nježnih riječi pletenih od od rujna do rujna i tako godinama sve to ispisano pogotovo željeno ispisano neispisano stjecajem neplodnih jeseni postalo je gusto prepleteno da je izdržavalo prijeteće mrazove i magluštine oduvijek je bilo lakše voljenje s jeseni s poznatom glazbom uz koju opadaju sasušeni listovi s praznih poštanskih sandučića preostaje tek iščitavanje požutjelih uspomena s blagdanskih čestitaka. uspomena koje mogu čovjeka učiniti i ravnodušnim grane su ujesen bez sjene priznajte da nije lako ni Vama šetati sama sa sobom držeći se za ruku s bivšim proljećima sada u jesen sretne li tišine konačne koja će ispuniti neispunjeno kad stisne zima pitanja rasijana uokolo ne sabirem u plodne odgovore kako onda odgovoriti na Vaša zamagljena pitanja u svemu ovome pronađoh jesen na putu u obližnju krčmu u truli čamac ukrcavam možda posljednju pjesmu ps opet ista pjesma primatelj nepoznat
Posted on: Sun, 27 Oct 2013 23:46:37 +0000