11.07.1995 - 11.07.2013 osamnaest tužnih godina i bezbroj pitanja ,dali smo mogli učiniti puno više da se genocid ne dogodi,Sjecam se da sam tih dana na linijama razdvajanja u uniformi OS Armije Republike BiH u svojstvu četnog starješine i bolničara - sanitetlije pjeršadijske čete 245 BB Kalesija Drugog Korpusa ARBiH ,vršio prihvat progonjenih i iznemoglih žitelja podrinja iz zašticene zone UN Srebrenice.Lica koja su tada pristizala preko Crnog Vrha,Baljkovice u Nezuk ostala su mi u trajnom sjećanju kao živo dokaz torture i progona kroz koji su prošli.Sa brda Pandurica obližnjih položaja bosanskih Srba potpomognutih ubicama iz Srbije odjekivalo je Allahu ekber kao mamac da se prognanici upute u pogrešnom pravcu gdje bi ih razjarene horde dočekivale i ubijale na licu mjesta.Bol i tuga koju sam tada osjećao slušajući zlikovce kako nas pozivaju da dođemo i pikupimo leševe nikada neću zaboraviti.Laveži pas koji su tu dovedeni otkrivali su grupe koje su bile na domak slobodne teritorije i tada bi se otvarala vatra i granatirale zone kretanja tih grupa.Meni nije trebao ni Hag i niti bilo kakva presuda sudova ,već tada sam znao da se vrši masovni progon bošnjačkog stanovništa i da to prevazilazi sve oblike ratovanja koji smo do tada imali u BiH.Sve je upućivalo na to da će zločin dostići neslućene razmjere.Znam da je većina boraca jedinica Kalesije,slobodnih prostora Zvornika ,Teočakai ostalih okolnih gradova koji su se tu nalazili zbog prihvata i pomoći u izvlačenju Srebreničana očekivalo da krenemo u proboj kroz srpske položaje i pomognemo opkoljenim i u sačekušama devastiranim kolonama izbjeglica.I tada i danas vjerujem da se moglo pomoći tim ljudima samo da je bilo izdato naređenje prvenstveno u Drugom korpusu Tuzla a i generalštabu ARBiH u Sarajevu .Jer smo bili i osposobljeni i voljni pomoći koloni izbjeglih i iznurenih muškaraca staraca,žena i djece i ako ništa makar bi armiji kukavica u vojnim uniformama nanijeli gobitke zbog kojih bi i oni na današnji dan oplakivali svoje bradate spodobe,koje su eto u svoje vojničke zasluge upisali nebrojena silovanja žena i djevojčica do ubijanja malodobne nejači .Jer na bojnom polju osim tog genocida ništa drugo i nisu postigli.Slike koje nosim u sebi nisu klica mržnje spram jednog naroda već želja da oslobodim dušu i kažem ono što sam kao čovjek preživio i što će me kao rak rana pratiti do smrti.Zašto nosmo uradili više da spasimo nevin narod od pokolja koji im se desio.Poznato mi je i to da je komandant Srebrenice Naser Orić tih dana i noći boravio u Nezuku i Baljkovici moleći lokalne vojne starješine da mu pomognu da se organizije kontra udar kako bi se koliko toliko pomoglo i ublažio obruč koji se stezao oko velike kolone izmorenih ,ranjenih i iznemoglih Srebreničana,ali ni vapaj legendarnog komandanta Srebrenice tu stvar nije pomakao sa mjesta .Danas je nova đženaza u Potočarima i dan žalosti u Federaciji BiH a zašto to nije u cijeloj BiH ne treba nagađžati još puno odgovornih u tragediji Srebrenice vrše vlast u Republici Srpskoj i oni će vjerovatno danas slušati Cecu Rožnjatović,Baju Malog Kninđžu i monge druge koji su u ratu bili na strani ubica i fašista i koji negiraju ubistva i stradanja nvinog Bošnjačkog naroda.
Posted on: Thu, 11 Jul 2013 07:53:32 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015