Agota Kristof, iz zbirke priča “Svejedno”, prevela Nataša Medved, koja ovaj tekst danas na KU posredno posvećuje svim radnicama i radnicima u Hrvatskoj. (Nataša, hvala na ovome tekstu!) Smrt radnika Nedovršen je ostao slog, bez značenja, obješen između prozora i vaze za cvijeće. Nedovršen pokret tvojih oslabljelih prstiju koji su iscrtavali polovicu velikog slova N na plahti. - Ne! Mislio si da je dovoljno ostaviti oči otvorene da te smrt ne sustigne. Širio si ih do ruba snage, ali noć je došla, uzela te u svoje ruke. Još jučer si sanjao o svom autu koji nisi završio oprati te subote, već tako daleke, kada si prvi put zadobio udarac bola u trbuh. - Rak, rekao je doktor, i čistoća tvog bolničkog kreveta ispunila te užasom. Čak su i tvoje ruke postale bijele s danima, tjednima, mjesecima. Nestala je neisperiva masnoća, tvoji se nokti više nisu lomili, ostajali su dugački i rozi kao u nekog činovnika. Navečer bi tiho plakao, bez trzaja, samo suze koje lagano teku na jastuk bez šuma, u zajedničkoj sobi gdje je zelena svjetlost lampi dubila jamice u obrazima i ispod očiju tvojih bolesnih susjeda. Ne, nisi bio sam. Bilo vas je šest ili sedam koji će svakog časa umrijeti. Kao u tvornici. Ni tamo nisi bio sam, bilo vas je dvadeset ili pedeset koji ste radili iste pokrete iz dana u dan. Tvoja tvornica nije proizvodila samo satove nego i leševe. U bolnici kao i u tvornici niste jedan drugome imali što za reći. Ti si mislio da drugi spavaju ili da su već mrtvi. Drugi su mislili da ti spavaš ili da si već mrtav. Nitko nije govorio, pa ni ti. Više nisi želio govoriti, samo si se želio sjetiti nečega, ali više nisi znao čega. Nije bilo ničega čega bi se sjećao. Tvoje uspomene, tvoju mladost, tvoju snagu, tvoj život, sve je uzela tvornica. Ostavila ti je samo umor, smrtni umor četrdeset godina rada.
Posted on: Tue, 01 Oct 2013 13:11:02 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015