Cestitamo mamici Azri Brkic koja je uspjela da se izbori za svoja prava. Mama - borac! Evo njene price: Svaka promjena počinje prvo u nama, pa sam tako i ja, kada sam treći put ostala trudna, odmah na početku unutar sebe donijela odluku da će moje treće dijete na svijet doći što prirodnije. Nisam se previše opterećivala iščitavanjem literature, tek možda pred kraj trudnoće počela sam čitati inspirirajuće priče poroda kod kuće, prirodnih poroda bez asistencije u porodilištima i sl. Napravila sam plan poroda, a kako sam planirala poroditi se u porodilištu Jezero, od samog početka sam bivala „odgovarana“ od takve odluke. Mislim da su me pojedini i ismijavali, ali nisam se dala omesti. Sa prijateljicom koja je ljekar napravila sam plan poroda koji će zadovoljiti moje zahtjeve, a neće remetiti protokol porodilišta. S obzirom da sam možda prva koja se odlučila na „porod po planu“ u ovom porodilištu, bilo je i previše idealistično očekivati da će se stavke iz plana i ispoštovati. Dodatno ohrabrenje dala mi je doktorica koja je vodila moju trudnoću, i nekako sam unutar sebe osjećala da će sve ići kako je planirano i da se ne trebam opterećivati. Očekivala sam da je treći porod lagan, pa kada mi je dr saopštila da je moje tijelo počelo intenzivnu pripremu za porod, malo sam se i uspaničila da će se odvijati brže nego ja stignem i do porodilišta. Tako sam nekoliko puta zbog lažne uzbune završila na porodilištu sa spremnom torbom. Međutim, kada su krenule prave kontrakcije imala sam sasvim dovoljno vremena spremiti se i otići lagano do porodilišta. Nisam bila dovoljno otovrena da bih odmah išla u salu, pa su me ostavili na odjelu patologije. Na samom prijemu sam napomenula da imam plan poroda, ali ga nisam ostavljala jer sam bila dovoljno svjesna pa sam se o zahtjevima iz plana mogla u hodu dogovarati sa osobljem. Istakla sam da ne želim ubrzani porod i da unaprijed odbijam infuziju do samog izgona, kako sam se prethodno i dogovorila sa dr. Čim su ispunili moj prvi zahtjev, osjećala sam se kao da sam već rodila. Nisu me pregledali ginekološki svako malo, bila sam u sobi sa dvije hrabre žene od kojih je jedna rodila blizance prirodnim putem (Inace, taj dan su tri majke svoje blizance donijele na svijet prirodnim putem, i za mene je to veliki znak da se stvari u porodilištu Jezero mijenjaju na bolje). Kada sam osjetila da je porod blizu, pozvala sam sestru i nakon pregleda su me odvezli u salu. Moram pohvaliti osoblje sa odjela patologije, nisu nametljivi, optimistični su, i kada sam osjetila da ne mogu sama, bukvalno su me nosili, presvlačili i niti jednog trenutka nisam osjetila da to rade „na silu“. Porodila sam se „u sekundi“. Moja dr je upravo došla u smjenu, ušla u salu, prokinula vodenjak i bebac je izletio kao čep nepune 3 min poslije. Babica koja je asistirala na porodu je masirala međicu i nije došlo do epiziotomije niti do pucanja, i nakon dva poroda sa epiziotomijom mogu s pravom reći da bez epiziotomije poroda kao da i nije bilo. Također, infuzija mi je uključena bukvalno pred izgon, pa je i posteljica izašla nekoliko minuta poslije poroda bez problema. Bebicu mi odmah stavljaju na grudi (ne da doji već koža na kožu), zatim ga nose da ga „obrade“. Cijelo vrijeme sam gledala šta mu rade i obavještavali su me o svim postupcima nad njim. Nakon odmora od dva sata, vode me na porođajni odjel, odmah sam tražila da mi donesu bebu, a odmah poslije poroda sam sestrici napomenula da želim isključivo dojiti svoje dijete i da mu ne daju nikakvu dohranu, što su i ispoštovali. Bebac odmah prihvata dojku pa smo druženje nastavili u svojoj sobi i nismo se više odvajali, sem kada su ga odnijeli na kupanje. Iako sam htjela prisustvovati svakoj „intervenciji“ osoblje mi je ulivalo povjerenje pa sam drugo kupanje propustila jer je već nakon 5 min. moj sin ponovo bio sa mnom. Jedan od zahtijeva je bio da ne želim da se beba vakciniše, pedijatrica mi je rekla da na to imam apsolutno pravo i jako mi se svidjelo što me nisu ispitivali što i kako, već su s punim poštovanjem uvažili i taj zahtjev. Dok smo bili na porođajnom, svako malo su nas sestrice obilazile, bile na usluzi za sva naša pitanja, zahtjeve, savjete, pomoć, i zaista na odnos prema porodiljama nemam nikakve zamjerke. Moja jedina zamjerka je na odsustvo podsticaja na dojenje. Dijelom zbog previše posla na malo osoblja, dijelom zbog neinsistiranja porodilja na isključivom dojenju, ali nisam primijetila da na tom polju ima većeg napretka, sem odštampanih pravila o uspostavljanju dojenja koja vise na vratima soba, a kojih nije bilo prije 2 godine kada sam rodila svoju djevojčicu. I ta pravila su znak da se stvari mijenjaju nabolje, i sigurna sam da kada bi se naše savjetnice za dojenje malo bolje organizovale, da bi se mogla napraviti dobra međusobna saradnja kroz obilaske porodilja, kratke radionice dojenja i sl. Ono što ovom pričom želim podsjetiti, istaći, pa i apelovati, jeste to da smo mi pokretači svih promjena, bilo negativnih ili pozitivnih. Zahvaljujući našoj dodatnoj edukaciji, informisanju, jasnim i realnim zahtjevima i ciljevima možemo očekivati da će do promjene zaista i doći. Ne prepuštajte dolazak djeteta na svijet, kao najvažniji događaj u životu, ni slučajnosti ni bolničkom protokolu, a ni medicinskom osoblju, jer je to vaš događaj i kao takav zahtijeva i plan i vašu prisutnost. Doktori, babice, medicinsko osoblje, samo su asistenti na putu rađanja. Trebamo im pokloniti puno povjerenje ali odluke trebamo donositi isključivo mi. Ovo sve, naravno, ako sve ide svojim tokom, bez komplikacija! Presretna sam što mogu napisati da mi je ovog puta porod prelijepo iskustvo, iz porodilišta nisam izašla ogorčena ponašanjem osoblja, već naprotiv, mislim da smo međusobno razmijenili dosta pozitivne energije, uprkos njihovom poslu, jer je za malo više od 24h na svijet doneseno 26 beba! Veliko hvala kompletnom medicinskom osoblju GAK Jezero!
Posted on: Thu, 04 Jul 2013 08:11:31 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015