Dakle, stvoreni smo da zivimo u medjusobnoj ovisnosti ispunjenoj ljubavlju. Umjesto da trazimo ono što je najbolje za druge, mi imamo obicaj traziti samo ono sto je najbolje za nas, bez obzira na posljedice koje takvo ponasanje ima na druge osobe. Iskoristavanje je poput “ljubavi prema pizzi”. Ako iskoristavamo ljude, prema njima se odnosimo kao prema komadu pizze – oni za nas postaju samo “objekti” pomocu kojih zadovoljavamo svoje vlastite zelje i potrebe, ne mareci pritom za njihove. Nitko ne zeli biti voljen “poput komada pizze”. Svi mi zelimo u svojim zivotima osjetiti prisutnost ljudi kojima je iskreno stalo do nas – koji nam iskreno i odano zele pruziti sve najbolje i koji su voljni biti uz nas i poduprijeti nas u teskim trenucima. Bolno nam je spoznati kako nas je iskoristavala osoba za koju smo mislili da nas voli. Ali koliko cesto vi sami iskoristavate druge ljude? Koliko ste puta izisli s nekom osobom ne zbog svoje zelje da istrazite mogucnosti zajedničkog zivota, vec samo zato što je ta osoba dobro izgledala, sto ste se dobro osjecali u njezinu drustvu ili zato sto je ona popravljala vas ugled u drustvu? Koliko ste se puta sprijateljili s nekom osobom ne zato sto vas je ona iskreno zanimala, vec zato sto je imala dobar automobil ili dobre poslovne veze koje su vam mogle biti od koristi? “Ljubav prema pizzi” ima to dvojako djelovanje. Ako zelite osjetiti pravu ljubav, morate je biti spremni i davati. I uciti voljeti – iskreno zeljeti dobro drugome – proces je koji traje citav život. Ljubav se ne sastoji samo od hodanja s osobama i romantike. Ona je svakodnevna potreba – trebamo je zivjeti i davati u svim nasim odnosima s obitelji, s prijateljima i sa svim osobama koje susrecemo u zivotu. Ne uspjeti voljeti znaci promasiti smisao zivota..
Posted on: Thu, 15 Aug 2013 15:24:14 +0000