Danas sam čistila nakon soboslikanja i pritom slušala televizor. Nakon puno vremena. Bemti, al sam se iznenadila. Ribajući podove i slušajući to, pao mi je na pamet davni naslov iz Novog lista, Dalekovidnica mržnje. Toliko laži, toliko jednostranih interpretacija, toliko zlih stvari, a sve onim iritantnim pjevuckavim glasovima profesionalnih spikera što čitaju prijevod koji ih se ne tiče. Sinoć je, na primjer, na nekoj našoj televiziji jedna stara Indijka izjavila da je u Indiji bilo bolje dok su bili francuska kolonija. Ništa Gandhi, ništa borba za samostalnost, ništa masa siromašnih, Monsantovi eksperimenti, eksploatacija... nijedan suprotan stav. Kao da žive u paralelnom svijetu. A danas... Vukovar. Nikad nisam bila tamo, ali meni se čini da se taj grad, zajedno s cijelom našom zemljom, guši pod ogromnom lavinom laži. Tzv. obični ljudi koji nemaju internet (a takvih je masa), pojma nemaju ni o Jastrebu, ni o Viktoru Ivančiću, ni o Siniši Glavaševiću, ni o svim tim pitanjima koja potmulo tutnje pod zemljom kao bujica i jednog dana će poklopiti sav ovaj svijet u komadiće, ko kulu od karata. Ko devedeset i prve. Ako ne nas, onda one koji dolaze za nama. Treba ovo nekako luštrati, ako ne zbog nas, onda zbog njih. Nek oni imaju mir.
Posted on: Sun, 17 Nov 2013 23:12:23 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015