IZ ZENICE S LJUBAVLJU(Mehinagić M.) Zakopan sam… Živ zakopan! Odavdje nema bjekstva! Živim u čmaru kosmosa, u industrijskom kazamatu opasanom kotlinom što se sa svih strana, poput strašnog demona, prijeteći nadnosi nad gradom. Tu sam već milion godina, cijeli svoj život. Ipak, još uvijek ne mogu da shvatim princip na kojem Grad funkcionira. Odakle dolazi naš mazohizam, u čemu je tajna naše krotke i podatne prirode? Mislim, vrijeđa me ravnodušnost s kojom uništavaju naše respiratorne organe i naše duše, ne mogu da pojmim kurvaluk i besprizornu infantilnost gradskih otaca, a niti da dokučim razloge našem strahu i indiferentnosti, nas, proletera, koji ionako više skoro da i nemamo šta da izgubimo… OK, znam da je, ako ćemo pravo, sve što radimo u konačnici tek popunjavanje vremena dok čekamo na svoj red, znam da moj rod i porod ne predstavljaju nikakvu posebnu stavku u Velikom planu, ali, nisam baš ni blesav; prihvatam igru, subjektivan sam, favoriziram rod i svojtu, brinem za svoje, stari instinkti još uvijek su prisutni, vitalni i transparentni, socijaliziran sam na sasvim pristojnoj razini prihvatljivog, djelomično uštopan, dijelom zamaskiran, pretvaram se, glumatam kako bih opstao i stekao kakvu usputnu, sitnu zadovoljštinu, i zato – smeta mi! Idu mi na nerve svojom ohološću, vrijeđaju moju inteligenciju, udaraju mi na bazični razum. Ubacili su nam Umrtvitis kroz sistem javnog vodovoda baš kao što vojnicima ubacuju brom u čaj da im se ne diže, uspavali su nas toksinima koje ispuštaju kroz željezarske dimnjake, srozali nam znanje, rod i porod jeftinom demagogijom i frazeologijom; bagra koja štuje jeftine simbole i iznad svega novac prodala nas je tom indijskom ološu Lakshmiju koji štuje Tele i iznad svega novac. Plebs? Ma, ko nas jebe! Nema nas ni u aneksima kupoprodajnog Ugovora. Kusur… Glasačko tijelo, taster kojega prefrigani ceremonijalmajstori pritišću po potrebi. Nacionalna struktura stanovništva? Pa, ako vam je taj podatak baš neophodan za kvalitetniju percepciju Grada (ma, znam da jeste, samo se pravim grbav), evo: 99% Zombiji, 1% Ostali. Ja sam, hvala na pitanju, rođen u porodici Zombija, kao mlađi nakratko zastranih, ali sam se s vremenom vratio vjeri pradjedovskoj, te sam danas, na ponos i diku porodice i Zajednice, praktični Zombi koji upražnjava sve one rituale koje Zombiji već generacijama praktikuju. Sjećam se; petak popodne, pokucali su na vrata, uljudno se predstavili, pokazali Nalog, i mirno saopštili: „Lezi i opusti se. Pusti neku muziku. Začas smo gotovi. Obična injekcija, i to je to. Ima da ti bude lakše; nema više ubrzanog lupanja srca, nema spazma mišića zbog latentne nervoze, nema tremora, besanih noći, vraćaš se među svoje.“ Probudio sam se nakon dva dana, i, stvarno, sve za pet, ko nov, nema nemira, nema prigovora savjesti. Evo me gdje stojim u redu za plaćanje komunalija, kupujem namirnice, plaćam registraciju automobila, glasam, popunjavam porezni obrazac, plaćam alimentaciju… „…ali… pa, ja sam još uvijek u braku, kakvu sad alimentaciju?!“ „čuj, sitni administrativni propust, ispravićemo… ne pitaj, no plati i čekaj na eventualni povrat sredstava“ „aha, ovaj, OK… evo“ Neko je upalio televizor; zapjenjeni kvazidesničari i kvaziljevičari bore se za moju naklonost i svako malo priprijete prstom kako bih ozbiljno shvatio opasnost koja mi prijeti ako glasam za „one druge“. Potom rafal loših vijesti; proizvodnja straha koja naglašava ozbiljnost situacije. Gasim televizor, palim računar; na brzinu preletim par stranica; beskrajno gloženje Hipnotisanih Zombija po forumima, recikliranje prastarih tema, neshvaćeni mediokriteti i usamljene žene koje očajnički nastoje da ižicaju još jedan kompliment prije nego se izraubovani mužjaci vrate sa posla. Portal nekog dnevnog lista; još loših vijesti. Gasim, perem zube, spavam, budim se, podižem roletne, udahnem, zakašljem se, otvorim oči… Ljudi! Ne vidim Sunca od ovog indijskog ku*ca!!!
Posted on: Wed, 02 Oct 2013 06:21:22 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015