Irački Kurdistan spreman je braniti Kurde u Siriji protiv Al-Qaeda ekstremista, poručio je Masoud Barzani, predsjednik poprilično dobro naoružane iračke autonomne regije, Irački Kurdistan. U poruci koja je objavljena jučer, Barzani ističe kako je poslao kurdske predstavnike u susjednu Siriju da istraže navode o "napadima na civile i pokolj nedužnih kurdskih žena i djece od strane Al-Qaeda terorista". Podsjetimo, pojedini izvori ističu kako se desio veliki pokolj kurdskih civila u blizini tursko-sirijske granice gdje su se sukobili kurdski borci i ekstremisti iz redova Al-Nusra Fronta i drugih skupina povezanih s Al-Qaedom (opširnije: Pokolj kurdskih civila u Tal Abyadu od strane Al-Qaede, ubijeno 450, od toga 120 djece - ruski MVP Lavrov traži reakciju UNVS-a, iranski Kurdi spremni doći u Siriju i uključiti se u borbe). Sirijski Kurdi, koji žive većinom na sjeveru zemlje, postigli su neformalni dogovor s vlastima u Damasku prema kojem im je omogućena de facto autonomija na prostorima sjeverne Sirije. Sirijska vojska se s ovih prostora povukla, a osiguravanje sigurnosti preuzeli su kurdski borci od kojih mnogi dolaze iz organizacija koje su povezane s PKK-om (Kurdistanska Radnička Partija). Ovo je jedan od najvažnijih taktičkih poteza vlasti u Damasku - davanjem autonomije Kurdima omogućava vojsci djelovanje na drugim prostorima. Za Kurde ovo je također iznimno važan razvoj događaja jer nakon dugo vremena ponovno kreću konkretnim koracima naprijed prema ideji samostalnosti. Irački Kurdistan već je stvarnost, dok onaj u Siriji - kojeg Kurdi nazivaju Zapadni Kurdistan - upravo postaje. Predsjednik Iračkog Kurdistana, Massoud Barzani No, nakon niza poraza domaćih i stranih militanata na prostoru južne i centralne Sirije, ekstremističke skupine okomile su se protiv Kurda na sjeveru te taj prostor žele pretvoriti u svoje uporište. Savez između Kurda i ekstremista nije bio moguć te sada izbijaju žestoki sukobi na ovom prostoru. Protiv Kurda pokrenut je veliki progon, masakr i napadi kojima ih se žele protjerati s prostora koji povijesno njima pripada. Damask može "Živjeti" s time da Kurdi na sjeveru Sirije imaju svoju autonomiju. Jasno je bilo da će jednog dana do toga doći. Rat u zemlji učinio je da taj dan dođe znatno brže no što je ijedna strana očekivala. No, nije Damask taj koji ima veliki problem s kurdskom stvarnošću na sjeveru Sirije - to je Ankara. Turska je već istaknula kako je kurdska autonomija na njihovim granicama nedopustiva. Prostor na kojem žive Kurdi u Siriji i u ostatku regije "Nužno upozorenje je poslano. Poručeno im je da ne poduzimaju nikakve pogrešne i opasne korake", poručio je turski premijer Erdogan krajem prošlog mjeseca (vidi: Erdogan upozorava sirijske Kurde da ne planiraju nikakvu autonomiju na granici s Turskom). Ne može se sa sigurnošću tvrditi, no možda je aktualni brutalni pokolj žena i djece u Tal Abyadu i drugim naseljima upravo to "nužno upozorenje". Za Tursku kurdska autonomija još je gori ishod nego da Assad ostane na vlasti u Damasku. Pritom treba spomenuti kako Turska ima velik utjecaj na militante koji preko njenog teritorija stižu u Siriju. Netko jest upleten u ovaj progon Kurda, dokaza za sada nema, no Turska je svakako jedan od osumnjičenika. Nadalje, tzv. mirovni proces između turskih vlasti i PKK-a također ne ide najbolje (vidi: Zapovjednik kurdskih pobunjenika upozorava kako Turska sabotira mirovni proces). Tu dolazimo do teme Iračkog Kurdistana jer bi njihovi potezi mogli biti odlučujući za ishod situacije na sjeveru Sirije. Oružanim ustankom 1991. protiv Saddama Husseina irački Kurdi uspjeli su protjerati iračku vojsku s prostora koji danas nazivamo Irački Kurdistan. Od onda upravljaju svojom autonomijom. Nakon američke invazije i pada Husseina, 2005. usvojen je novi irački Ustav prema kojem se Iračku Kurdistan vodi kao federalna jedinica, a arapski i kurdski usvojeni su kao dva službena iračka jezika. Irački Kurdistan operira kao parlamentarna demokracija. Parlament ima 111 zastupnika. Aktualni predsjednik je Massoud Barzani koji je prvo izabran 2005. te kasnije ponovno 2009. Irački Kurdistan sastoji se od tri pokrajine: Duhok, Erbil i Sulaymaniyah. Na cijelom prostoru živi oko 5,5 milijuna ljudi. Erbil, Irački Kurdistan Vlast u Bagdadu sada je u rukama Šijita i to Turskoj nikako ne odgovora, do te mjere da su saveznike pronašli u iračkim Kurdima na sjeveru, dok u isto vrijeme vode sukobe s Kurdima u Turskoj. Odnose na relaciji Bagdad-Ankara znatno je pogoršao i azil koji je Turska dala bivšem iračkom potpredsjedniku, Tariqu al-Hashemiju, koji je u Iraku osuđen na smrtnu kaznu zbog veza s militantima. U studenom ove godine Malikijeva vlada u Iraku izbacila je tursku državnu naftnu kompaniju iz zemlje, a u prosincu je naređeno da se ne dopusti slijetanje turskom ministru energetike, Taneru Yildizu, koji se zaputio na konferenciju u Erbil (glavni grad Iračkog Kurdistana). U isto vrijeme, vlasti u Bagdadu nastoje zauzdati naftnu industriju Kurda na sjeveru zemlje ističući kako regionalna vlada nema pravo nezavisno sklapati ugovore. Na prostoru Iračkog Kurdistana danas djeluju brojne strane kompanije, kao što su ExxonMobil i Chevron za koje se ističe da su do sada uložile preko 10 milijardi USD. Vlasti u Erbilu prognozirale su kako će izvoz nafte u budućnosti doseći razinu od čak 2 milijuna barela nafte po danu. No, mehanizam koji je na snazi nalaže da čak 4/5 profita od prodaje odlazi u Bagdad. Maliki tvrdi kako bi drugačija politika mogla dovesti do raspada federacije te kako bi se onda i južne provincije nastojale odcijepiti. Tu stvari postaju zanimljive - naime, zapadne sile boje se dezintegracije Iraka jer bi to znatno ojačalo poziciju Irana - tj. striktno šijitski dio Iraka postao bi još daleko kompaktniji saveznik Teherana. Zbog toga mnogi na Zapadu podržavaju Malikija, a SAD traži od Turske da smanji svoju potporu za iračke Kurde. U nastojanju da se kontrolira stanje u Iraku, situacija postaje sve kompleksnija - i stabilnost i dezintegracija Iraka bili bi loši za utjecaj zapadnih sila na Bliskom istoku. Neke komponente vanjske politike SAD-a i Turske komplementarne su, druge su pak u koliziji. Erbil, glavni grad Iračkog Kurdistana, 1,300,000 stanovnika Zanimljivo je istaknuti kako su se kurdski borci, poznati kao "Peshmerga" (naziv za kurdske borce još od pokreta za nezavisnost ranih 1920-ih), borili na strani američke vojske za vrijeme rata u Iraku. Njihove snage sigurnosti pokazale su se kao jako sposobne čemu u prilog ide i podatak kako niti jedan koalicijski vojnik ili stranac nije ubijen, ranjen ili otet na prostoru Iračkog Kudistana otkako je rat izbio 2003. Drugim riječima, kada govorimo o Iračkom Kurdistanu bitno je imati na umu kako ovaj prostor nema problema s terorizmom kao ostatak Iraka, što mu je omogućilo znatan razvoj ekonomije posljednjih 10 godina. Peshmerga su također sudjelovali u brojnim anti-terorističkim operacijama na prostoru Bagdada i provincije al-Anbar. Prema iračkom Ustavu iz 2005. prostor Kurdistana smije imati svoju vojsku, dok iračka vojska prema zakonu ne smije ulaziti na prostor Iračkog Kurdistana. Irački Kurdistan Predsjednik Iračkog Kurdistana Barzani jučer je istaknuo: "Ukoliko su izvještaji točni, da se građane, žene i djecu nedužnih Kurda, ubija od strane terorista - Irački Kurdistan iskoristiti će sve svoje kapacitete da obrani žene, djecu i nevine civile". Barzani nije dao konkretne detalje, no spomenimo to kako Irački Kurdistan zemljopisno graniči sa Sirijom (malim prostorom, ali dovoljno). Kasnije ovog mjeseca u Erbilu će se održati sastanak vijeća Kurdistanske Nacionalne Konferencije na kojem će biti kurdski predstavnici iz Iraka, Sirije, Turske i Irana. Do sada je Barzanijeva vlada sirijskim Kurdima slala gorivo, hranu i lijekove, no ovo je prvi put da se otvoreno spominje i mogućnost vojne intervencije. Vojno gledano, Irački Kurdistan bi mogao poprilično utjecati na situaciju na sjeveru Sirije, ako odluče intervenirati. Procjenjuje se kako imaju između 75,000 i 100,000 vojnika. Nadalje, tu su još i kurdske snage sigurnosti koje rade unutar iračke vojske, protuterorističke jedinice i policija. Kurdistanske snage sigurnosti podijeljene su prema političkim strankama. Stranka KDP (Kurdistanska Demokratska Stranka) kontrolira žandarmerijsku paramilitarnu skupinu Zerevani (oko 23,000 ljudi), obavještajnu službu APAHK te skupinu Hezakani Asaishi. S druge strane, PUK (Patriotska Unija Kurdistana) kontrolira svoju obavještajnu službu Dazgay Zanyari i protuterorističku organizaciju koju vodi Lahur Talabani. Peshmerga - vojska Iračkog Kurdistana Sveukupno gledano, Irački Kurdistan mogao bi - potencijalno - intervenirati i sa snagom od do 150,000 ljudi, a to nije mala stvar. Vojne jedinice Peshmerga raspolažu artiljerijom, anti-tenkovskim oružjem i tenkovima (no većinom se radi o starim T55 modelima čija je operativnost upitna). Zračnih snaga nemaju, izuzev nekoliko helikoptera. No, pritom treba istaknuti kako je Irački Kurdistan ekonomski snažan. Na prostoru vlada mir i ekonomija je znatno snažnija od ostatka Iraka. Izvoz nafte glavni je ekonomski faktor. Od prošlog ljeta nafta se izvozi u Tursku cisternama, no 2014. trebao bi se završiti naftovod. Regija znatno napreduje od 2003. do danas. Svojom snagom Irački Kurdistan morao bi reagirati u ovom ključnom trenutku kada je riječ o Siriji jer bi svojim snagama mogli poraziti militante na sjeveru zemlje, a samim time proširiti svoj utjecaj i na teritorij Sirije. Iranski Kurdi također su najavili dolazak u Siriju. Peshmerga - vojska Iračkog Kurdistana Nema sumnje kako su vlasti u Erbilu pod određenim utjecajem Ankare i Washingtona, to nije tajna, no u ovoj kompleksnoj situaciji svašta se može dogoditi, pa tako i ulazak snaga Iračkog Kurdistana na teritorij Sirije, mada takav potez u ovom trenutku ne bi odgovarao ni Turskoj ni SAD-u. Predsjednik Masoud Barzani pred sobom ima priliku pokazati da mu je jedinstvo Kurda važnije od političko-ekonomskih odnosa s velikim silama. Budućnost regije mogla bi biti znatno drugačija no što je sada, a upravo Irački Kurdi mogu biti faktor koji će tome pridonijeti. U ovom trenutku oni su jedina snaga koje može spasiti Kurde u Siriji i zbog toga imaju odgovornost. izvor(i): Reuters | Press TV | Kurdistan Regional Government (krg.org) | Willing to face Death: A History of Kurdish Military Forces - the Peshmerga - from the Ottoman Empire to Present-Day Iraq, Michael G. Lortz
Posted on: Tue, 13 Aug 2013 18:10:17 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015