Iz socijalističkog realizma Sovjetskog Saveza i njegovih satelitskih država izdvojilo se autentično jugoslavensko samoupravljanje koje je nastojalo umanjiti ulogu države u ekonomiji i ulogu Partije u gušenju sloboda i ljudskih prava. Premda su ta nastojanja bila ograničenog dometa, Titova je Jugoslavija poprimila obrise koji su je naglo udaljili od ostatka socijalističkog Istoka U Jugoslaviji su komunisti došli na vlast po shemi: prvo pružanje antifašističkog otpora, a potom preuzimanja vlasti. Na Trećem zasjedanju AVNOJ-a 1943 . godine zbačena je monarhija i proglašena republika. Titov Narodnooslobodilački front pojavljuje se kao centralna vlast koja ima moć da vodi zemlju. Radilo se o jedinstvenoj kombinaciji revolucionarnog narodnog predstavništva i monolitne centralne vlasti, bez postojanja opozicije. Političari koji su se vraćali iz izbjeglištva nisu mogli utjecati na aktualne procese pa su ubrzo davali ostavke na položaje. Na izborima 1945. koji su održani bez opozicije, pobjedio je Tito s 96% glasova. I u poslijeratnom razdoblju se „partizanskim načinima“ nastavlja eliminacija potencijalne opozicije. Iz najuspješnijeg antifašističkog pokreta izvirao je monolitni komunistički režim. Iako federalna, Jugoslavijom je vladala centralizirana KPJ na čelu s Josipom Brozom Titom. On nije prihvatio miješanje Staljina u unutarnje stvari Jugoslavije, pa od 1948. do Staljinove smrti nastupa era hladnih odnosa sa Sovjetskim Savezom, a Staljinove simpatizere Tito šalje u logore. Balkanska konfederacija - prijetnja SSSR-u Tito je postao trn u peti socijalističkog lagera jer je njegova neposlušnost postala anomalija u izgradnji poslušnog i uniformnog sovjetskog bloka. Njegovi samostalni potezi postali su problem za Staljina još 1943. kad je Tito osnovao svoju vladu. Problemi su eskalirali kad je Jugoslavija počela raditi na uspostavi balkanske konfederacije u kojem bi ona bila neka vrsta drugog socijalističkog centra. Takvi planovi su bili u suprotnosti sa Staljinovom politikom brze sovjetizacije regije. Staljin je započeo uklanjanje Tita 1948. regrutirajući sebi odane sljedbenike u jugoslavenskom rukovodstvu spremne da se okrenu protiv Tita. Međutim, oni jugoslavenski komunisti visokog ranga koji su ostali vjerni Staljinu nisu bili dovoljno jaki da sprovedu planiranu zamjenu Tita, a Titova je Partija počela zatvarati i ubijati pristaše Kominforma. Staljin je ekskomunicirao Tita, ali je Tito ostao na čelu nezavisne Jugoslavije koja je tako izašla iz sovjetske orbite. Kad je Jugoslavija 1948. isključena iz Informacijskog biroa komunističkih partija, a time i socijalističke zajednice država, počinje jugoslavensko skretanje prema Zapadu. Otvaranje prema Zapadu je bilo nužno i iskreno, iako nikada nije trebalo uključivati podjelu vlasti KPJ-a ili mrljanje ideološke čistoće napuštanjem glavnih postulata ideologije. Jugoslavija je postala disidentska komunistička zemlja koja uživa status daleko važniji od onoga da je ostala u sovjetskoj orbiti što je potvrđeno i njenim okretanjem Trećem svijetu i osnivanjem Pokreta nesvrstanih zemalja. Skretanje Jugoslavije sa sovjetskog kursa otvorio je mogućnost intervencije Crvene armije i rasplamsao propagandni rat između sovjetskog bloka i Jugoslavije. Tako je primjerice čehoslovačka vlada optužila jugoslavenski vrh da pati od megalomanskog precjenjivanja svojih mogućnosti, da se guraju u imperijalistički tabor i podcjenjuju i ulogu i pomoć Crvene armije. Samoupravljanje - novi model u socijalizmu U jugoslavenskom modelu socijalizma je popustila strogoća i pritisak. Napušten je socijalistički realizam i omogućena je sloboda umjetničkog izražavanja. Granice su otvorene za zapadne proizvode i turiste. Ipak, sloboda je imala okvire i nije se propitivala vodeća uloga Komunističke partije i jednopartijski sustav. Unatoč tome, Jugoslavija je početkom pedesetih godina počela prilično uočljivo da se razlikuje od drugih zemalja državnog socijalizma. Jugoslavenski model karakterizira samoupravljanje u kojem se željelo državnu birokraciju zamijenti s neposrednim upravljanjem radnih ljudi. Samoupravljanje je institucionalizirano kroz radničke savjete. Zakonom iz 1950. radnicima se na upravljanje predaju sva poduzeća, a institucija samoupravljanja se proširuje na uslužne djelatnosti uključujući škole, bolnice i državnu administraciju. Reformom je ograničena državna birokracija i počela je decentralizacija režima. I sama se Partija decentralizirala i reorganizirala kao Savez komunista, a republičke Komunističke partije i same republike su postajale sve samostalnije. Centralno je planiranje slabilo dok je glavni stup centralnog planiranja u poljoprivredi uništen povratkom na privatnu poljoprivrednu djelatnost. Taj je novi socijalistički model bio demokratičniji, liberalniji, više okrenut tržištu i manje kontroliran od strane države. Partija je dakako sačuvala svoju vodeću ulogu, uspješno manipulirajući novim institucijama, znači i radničkim savjetima i samoupravnim sustavom jer su oni poslušno slijedile naređenja iz centra.
Posted on: Sat, 21 Sep 2013 22:02:36 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015