Konflik imam na liniji između globalne emancipacije, koju bih volio da zastupam i djelima, a ne samo riječima i interpretacije emancipacije koju pojedinci i političke struje koriste da infilriraju svoju sebičnu šovinističku (znam, pelonazam forma...) ideologiju za upravo podrivanje ideja jednakosti ljudskih bića, toleracije, prava i obaveza u društvu. Ono što je Putin izjavio je upravo pravljenje izbora na ovoj liniji, gdje se ne bira ni lijeva ni desna strana, nego se bira "manje zlo" gdje se nacionalni identitet jednog naroda štiti opasnim oružjima kulturne, jezičke i obrazovne segragacije. Izbori, gde se bira "manje zlo" su kroz istroriju dokazali da ne postoji nešto što je "manje zlo", nego je ZLO ZLO, a svaki lider će izabrati ZLO koje će najmanje ugroziti, prvo njegovu poziciju lidera, drugo integritet naroda koji predstavlja i treće materijalnu solventnost države. Istorija pokazuje, da i oni koji su najliberalniji, pristaju na ovakava rješenja, koja nisu kompromis, ali koja na kraju zastupaju vrijednosti jednostavnosti prošlih "starih vijekova", kada nije bilo kompleksnih nacionalnih, pravnih, političkih i socijalnih grananja (Englezima svim je Francuz svaki bio krvni neprijatelj, ali je "vještica" bila neprijatelj svima). Razmišljam od juče od kad sam ovo pročitao, podsjećajući se na dugogodišnju patnju, dok sam u svojoj glavi tražio mir sa sopstvenim životom i nisam ni namjeravao razmišljanja iznijeti, ali eto, kad već imam sugovornicu, zašto ne prodiskutovati... Jedino što znam za sigurno, da se na ovakve diskusije, odmah, po receptu "dese" par komentatora/ica, koji će sve to povezati sa srpsko/hrvatsko/bošnjačkim paralelama... Istina je da se meni dopada upravo kompleksnost kulturnog, političkog i društvenog života u BiH i ne smatram da ljudi ne trebaju osjećati pripadnost nekom od naroda koji žive na ovom dijelu Balkana... ali istina je da se ja lično ne osjećam pripadnikom ni jedne od postojećih "skupina", ne zato što mi se ne sviđaju, ne zato što imam političku i ideološku netrepeljivost petokolonaša, nego zato što su mi sve te kulture, religije, razmišljanja simpatični, dragi i osjećam da se ne mogu razdvojiti u meni, jer svima njima pripadam i svi su moji. Nisam ni "seronja" da lažem i da kažem da su mi svi ljudi isti... nisu, ali vjerujem da mogu biti svjesni ljepote razlika, a ne samo "u tanjiru servirane, plahe, jeftine, političke žvake". Raznolikost ljudskog roda je energija koja nas kroz stoljeća gura, paralelno i ka ambisu i ka raju... Sranje je samo što smo nekada kolektivno uticali na promjene (revolucijama, ratovima, emancipacijom...) na gore ili na bolje, ali danas 5 šupaka usmrđelih kroje na šahovskoj tablu sudbine svima nama, dok se mi bez cilja, vrtimo u stagnaciji i duhovnoj i fizičkoj i tehnološkoj i duhovnoj. Da se vratim na temu sa ove duže digresije... Ono što hoću da kažem je da niko od nas balkanaca ne može imati mišljenje o Putinovoj odluci, jer je ne možemo paralelizirati sa životom u našoj sredini. Mi nemamo integritete nacionalne, koji dobacuju dalje od onoga koliko daleko možemo pljunuti... Recept koji Putin primjenjuje se nikada ne bi mogao primjeniti na našem dijslu Balkana, bez još jednog rata i samim tim, ne možemo reći da li je ispravno postupio ili nije, jer iz našeg ugla, ni jedna strana niti su u pravu, niti su u krivu... Iako zvuči kao apsurdistička žvaka, zapravo nije, ako smo dovoljno pametni da shvatimo da nama narodima sa ovog dijela Balkana ne mogu ni Putin i Obama, niti bilo ko drugi krojiti način života, razmišljanja i djelovanja, niti mi možemo uspješno kopirati rješenja drugih naroda. Svi smo specifični i ne trebaju nam lideri da živimo u slozi, razmjeni i blagostanju... Samo nam treba da nam se sa grbače skinu jebači nam keve, domaći i strani i da raširimo krila slobode, bez straha od bližnjega svoga i tako pičimo do kraja Univerzuma.
Posted on: Wed, 25 Sep 2013 09:51:22 +0000