Krenuh u Pečuh, a završih u Baji. Svejedno. Kretanje je sve i u kretanju sretneš nekoliko svojih lica i izdanja, a svi su alertni, zadovoljni, bistri, obdareni s nekoliko pari očiju i stalno otvoreni za izvanredni doživljaj. I on doista dolazi: pusto polje kukuruza poput utihle bojišnice, šumarci progrušani bojom šafrana i kraplaka, s mrljama blijedog sumpora, livade pune trputca i još svježih šuperaka trave. I moćni Dunav u nadiranju, na čijpj se uzbibanoj vodi brodovi doimaju poput prevrnutih baraka iz sirotinjskog predgrađa. Sunce pozlaćuje obrane vinograde i poorane brazde. Nad vodom usporedno lete galeb i kormoran, po oranici kljuca jato plavkastocrnih vrana, doletjelo iz tamne guštare. Nebo je visoko i jasno kao pomisao na zavičaj.Oko nas bakrene lukovice tornjeva, uredna sela, vonjevi stajnjaka ublaženi svježom oštrinom barske metvice. Uvijek ponovo osvještavam koliko volim Panoniju, vjetar nad pustom i mrvice pijeska u kruhu. Kako smo sjajno jeli, pjevali i veselili se danas! I koliko će lukovica krenuti k nama iz Baje, da u proljeće odjenemo vrt u nježnu svilu peonija...Sve što je danas posijano u riječima i obećanjima, već pušta korijenje u zemlju. Kakav savršen dan. Bela Hamvas putovao je s nama, znam to pouzdano, premda nedokazivo na razini običnog rječnika.
Posted on: Tue, 08 Oct 2013 20:31:10 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015