Miroslav Lazanski objavljeno:Politika- 16.09.2010. Pesak, - TopicsExpress



          

Miroslav Lazanski objavljeno:Politika- 16.09.2010. Pesak, nafta i oružje Američki borbeni avion F-15 Saudijska Arabija je najveći svetski kupac naoružanja i vojne opreme. Ne samo da je Rijad sada naručio od SAD oružja u vrednosti od oko 60 milijardi dolara, što su Amerikanci već proglasili najvećim poslom u istoriji njihove vojne industrije, već Saudijska Arabija istovremeno kupuje moderno oružje i u Evropi, u Kini i od Rusije. Čime Saudijci zaista i na delu pokazuju da se njihova spoljna politika oslanja na četiri stuba. Naime, Saudijska Arabija je već ranije kupila od evrokonzorcijuma 72 borbena aviona „tajfun“, od ranije poseduju 100 aviona tipa „tornado“, imaju britanske školsko-borbene aparate „houk“, američke i evropske helikoptere. Uz američkih 136 aviona F-15, kupovinom nova 84 aviona F-15, saudijska borbena avijacija biće, posle izraelske, najmoćnija vazdušna flota u regionu. Tu ofanzivnu komponentu vojne moći Saudijske Arabije čini i 50 balističkih raketa srednjeg dometa CSS-2 kineske proizvodnje. Te rakete, koje su Saudijci kupili od Kineza krajem devedesetih godina prošlog veka, imaju domet od oko 3.500 kilometara i mogu da nose i nuklearnu bojevu glavu. Upravo zbog tih kineskih balističkih raketa u Saudijskoj Arabiji, Izrael je svojevremeno i započeo program proizvodnje svojih balističkih raketa srednjeg dometa. Uz svaku jedinicu saudijske vojske s kineskim balističkim projektilima stacionirane su baterije američkog PVO sistema „patriot“, ali tu su i francuske PVO rakete „krotal“. Saudijska Arabija je i veliki kupac francuskog oružja, jedno vreme je Rijad bio zainteresovan za francuske avione „rafal“, no sada je u toku pogađanje oko kupovine ratnih brodova, konkretno fregata. Saudijska Arabija nastoji da diverzifikuje svoje naoružanje i vojnu opremu, pa sa Rusijom pregovara o kupovini 150 tenkova T-90S, 250 borbenih vozila pešadije BMP-3, 120 helikoptera „Mi-17” i 30 helikoptera „Mi-28”. U Rijadu su zainteresovani i za ruski PVO sistem S-400. Da trka u kupovini oružja i vojne opreme u tom regionu ne bi bila svedena samo na Saudijsku Arabiju, naravno uz Iran, pobrinuli su se i Ujedinjeni Arapski Emirati, koji kupuju rusko oružje, PVO sistem „pancir“, nemačke izviđačke ABHO automobile „fuks“, finske oklopnjake „patrija“, američki PVO sistem „patriot“, italijanske ratne brodove, američke transportne avione i borbene helikoptere. Emirati nameravaju da od 2013. godine svoja 63 aviona „miraž-2000“ zamene aparatima „rafal“. Dakle, države Bliskog istoka ubrzano se naoružavaju. Vojne investicije u tom regionu mere se stotinama miliona evra. Neizvesna situacija oko iranskog nuklearnog programa i najveća svetska nalazišta nafte deo su razloga za dramatičan rast vojnih troškova. Iran se naoružava iz bojazni da bi Amerika mogla da pokuša vojno rušenje režima u Teheranu, Saudijska Arabija strahuje od previše jakog Irana, Irak je u haosu domaćih nedaća, Ujedinjeni Arapski Emirati takođe strahuju od Teherana, Sirija paktira sa Iranom, na jugu je Jemen koji se bori i protiv domaće Al Kaide i protiv iranskog uticaja, dok je na severu Izrael koji sve to mora pažljivo da prati. Uglavnom, idealno tržište za prodaju oružja gde niko nije „gadljiv“. Pre deset godina Velika Britanija je prodala Saudijskoj Arabiji oružje u vrednosti od 131 milion funti iako u Saudijskoj Arabiji dalje kriminalcima javno režu noge i ruke. Godinama su Saudijska Arabija i Indonezija bili najveći kupci britanskog oružja upravo u vreme kada su te dve zemlje bile i najviše kritikovane u svetu zbog stanja ljudskih prava u njima. Uprkos javnim opredeljenjima za etiku u spoljnoj politici Velika Britanija, na primer, godinama je prodavala, pa i dalje prodaje, oružje zemljama koje su umešane u regionalne konflikte ili imaju loše rezultate u domenu ljudskih prava. Saudijska Arabija svakako nije najsvetliji primer demokratije i ljudskih prava, ali je prodaja oružja i vojne opreme upravo toj zemlji pravi primer braka između proklamovanog idealizma i realne politike. Sve to pokazuje da rat kao instrument politike svakako nije islužen, da je on i dalje sredstvo za postizanje sve različitijih ciljeva. Klasična pravila igre u međunarodnoj politici nisu promenjena. Pogotovo to važi za Bliski istok. politika.rs/rubrike/Svet/Pesak-nafta-i-oruzje.lt.html
Posted on: Sun, 27 Oct 2013 11:43:44 +0000

Trending Topics



Recently Viewed Topics




© 2015