NA PRAGU na pragu praznine leden glas neznančev dotaknu me ušetao u moje umorne snove nepovratno k’o rijeka što ušću se ne vraća ulio se u meni nastanio izranja i zaranja poput ponornice rađa moje nemire i strahove razumijem ih tek ponekad u samoći kojoj se utjećem u noćima dugim samotnim noć se pomakne... ustupi mjesecu komadić noćnog neba prostranstvu tom velikom uspavanom ispružene ruke ostaju prazne a misli tobom obilježene zauvijek _______________________________ Iz zbirke pjesama "Kapi Života"
Posted on: Tue, 24 Sep 2013 17:59:16 +0000