Nastavak Alastrousove price, by Lex : Ležim u magli,soba se obavija oko mene,još uvijek čujem stenjanje ovog jadnika,mislio sam da će nas ovdje izliječiti a zapravo su nas bacilli u još gore stanje.Bili smo gori od biljaka,nije bilo koristi od nas,jesmo li bili spremni za povratak u društvo?Ubili su I ono malo emocija sa kojima smo se borili svaki dan,postali smo ono što smo najviše mrzili,ljušture koje su nekoć bili ljudi,samo prazne čahure izgubljene u toku misli. Misli na onog beskućnika mi razaraju um,što mi je pobogu skrivio,jesam li postao samo još jedna životinja koja nije sposobna racionalno razmišljati.Znao sam da je prebiti tog starca bilo loše,ali jednostavno u tom trenu nisam mario.Odlazim kući,u ovom dijelu grada nema više ničeg na čemu bih iskalio bijes.Otkud se pojavio bijes,da li je to samo bio strah jednog čovjeka izgubljenog u čarima I manama novog,slobodnog svijeta.Znao sam da ovo nisam bio ja.Ulazim u stan,još sve miriše a ustajalost,doručak od jučer I alkohol,gadilo mi se sve,cijeli taj prokleti svijet I cijela ta perspektiva.Posežem u frižider,ništa osim alkohola,otvaram bocu vinjaka I pogledima pratim sijene po sobi.To je to,moji demoni su oživjeli,dižem se nelagodno I paranoično ogledavajući oko sebe I tražim izlaz iz ove situacije.”Gdje su?Prokletstvo” ,I nastavljam kopati po ladicama u potrazi za tabletama.Vadim praxitene I akinetone iz kutije,tu je moj spas.Progutam dvije I obilno zalijem sa vinjakom,I tu nastaje mrak,rušim se na pod,povraća mi se,a želudac ne funkcionira.Budi me bol u glavi,I zvono telefona mi propara bubnjiće,dižem se sa prašnjavog poda I dižem slušalicu.”Halo,jesi li tu?” upita me nježni glas. “Da,tu sam,recite gospođo profesor.” Odgovorih istrošenim glasom.” Možeš li doći danas u školu,mislim da ti je potreban razgovor,ipak sve ove okolnosti u zadnje vrijeme su vjerovatno veliki šok za tebe.” “Još jedna besprizorna priča” pomislim.”Dolazim” odgovorih šutke.Ulazim u kupaonicu,novi ožiljci su ovdje,podočnjaci,već sad izgledam kao blijeda kopija sebe.Umivam se I spremam,oblačim se I izlazim na ulicu.Prolazim pokraj jadnika koji čekaju tramvaj,koji kasni onoliko koliko I njihove plaće.Ulazim u Arenu,ovo mi treba prije škole.”Dupli vinjak I kava s mlijekom,I požuri” dreknem na konobaricu.Ona mi bez riječi stavlja na šank I naplaćuje.Saspem vinjak u grlo ,kavu ostavljam,ne znam ni sam zašto.Zaustavljam se pred tom sivom zastarjelom zgradom,sa koje već godinama otpada žbuka,”Jebem ti život,koja usrana institucija” I ulazim u predvorje.Kolege me gledaju kao da sam pao sa nekog drugog planeta.”Šta je prokletnici?” derem se preko cijelog hodnika.”Tražite predstavu?Tražite nasilje?Tražite agresiju?”,za vrat hvatam malog ušminkanog pederčića I bacam ga u zid,dva tri dobro usmjerena udarca u bubrege I pada na pod,tek što sam mu mislio zgaziti onu odurnu njušku,netko me prima s leđa.”Dosta je bilo” čujem prodoran glas.Bila je to policija,pozvana od strane moje profesorice,vjerovatno su majmuni čekali ispred,bio je ovo još jedan nož u moja leđa,još jedan posrtaj.
Posted on: Sun, 18 Aug 2013 14:35:50 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015