Nekom je njegov kumir imetak, nekom ugled, a nekome namaz i post. Neko je često na serdžadi za namaz, a upravo je ta serdžada njegov kumir. Neko nastoji da se nikada ne obrati drugom za pomoć, i upravo je takvo nastojanje njegov kumir. Nijedan od njih ne zna da štuje kumira i nijedan nije svjetan da je idolopoklonik. Svi oni za sebe misle da su slobodni, da su jednobošci i daleko od klanjanja kumirima. Težnja i cilj svih putnika jeste spoznati Boga, Slavljenog i Svevišnjeg, a Boga će spoznati posredstvom Svjetla Njegova. Ovosvjetska pamet i osjetila nisu od koristi pri spoznaji Boga. Pamet je vladar ovoga svijeta, posredstvom nje gradi se ovaj svijet, ali posredstvom nje on biva i srušen. Posao putnika jeste da, slušajući znalce, budu obasjani Svjetlom Božijim, te tako spoznaju Njega. O dervišu! Ti umišljaš da si posebna egzistencija koja postoji pored Boga. Takvo mišljenje je teška zabluda. Postoji Bog, i to je sve: misliš li drugačije, put ka Bogu za tebe ne postoji. Onaj ko vidi sebe, nikad neće vidjeti Boga. Dok gledaš na sebe, ne vidiš Boga, ali čim se okreneš od samog sebe, Boga vidiš svuda. O dervišu! Onaj ko prihvata za istinu ono što je Poslanik, mir i blagoslov neka je na nj, govorio čovjek je Šerijata. Onaj ko postupa onako kako je Poslanik postupao, čovjek je tarikata. Onaj ko vidi ono što je Poslanik gledao, čovjek je hakikata. Oni koji imaju sve troje, potpuni su ljudi. Oni su istinski insani kamili, prvaci među stvorenjima Božijim. A oni koji su uskraćeni za sve troje, nakazni su. Takvi su poput životinja, i još su i gori. O dervišu! Samo obličje ne znači ništa, ono je vrijedno samo ako zaista odgovara svome smislu. Uzalud ti obličje čovjeka ako nisi onakav kakav bi čovjek doista trebao biti. Inače, možeš imati ljudsko obličje, a u suštini biti životinja. Istinski znalac sve vidi, sve poznaje i sa svime se u stanju poistovjetiti. Kad ne bi bilo tako, njegov ovosvjetski život ne bi imao smisla. Znakovi da je putnik stigao ka Bogu jesu: takav je u miru sa stvorenjima Božijim, kloni se sporenja i neprijateljstva. Njemu je svatko drag i ni u kome ne gleda neprijatelja. Potpuni čovjek je onaj ko je upotpunio svoj Šerijat, tarikat i hakikat. Kod potpunog čovjeka potpuno je četvero: govor, djelo, moral i znanje. O dervišu, sva su bića poput jednog organizma, a potpuni čovjek je njegovo srce. O dervišu! Potpunom čovjeku ništa nije skriveno. On je stigao Bogu i spoznao Ga. Spoznavši Boga, on je sve stvari vidio i spoznao onakvima kakve one doista jesu. Pošto je spoznao Boga, on je sve stvari vidio i spoznao onakvima kakve one doista jesu, on je svjestan da ništa nije nalik Bogu. Ne vidi bolje pokornosti Bogu od toga da olakšava ljudima, a najbolje će im olakšati tako što će ih uputiti kako da se upotpune, pa da budu ispravni i na ovom i na onom svijetu. To što čini istinska je milost, i upravo zato su Božiji poslanici bili milost svjetovima. No, to nas već vodi drugoj temi. Potpuni čovjek se, dakle, bavi upotpunjavanjem drugih, njihovim odgojem. I znaj da, kao što imetak i ugled mogu biti prepreka na Putu, prepreka mogu biti i obavljanje neobaveznih namaza i post. Jedno su zastori od tmina, a drugo zastori od svjetlosti. O dervišu, većina ljudi su, ustvari, idolopoklonci, a sve dok postoji kumir, putnik neće nikamo stići. Kumir je sve ono za šta se putnik veže i što ga spriječava da napreduje. O dervišu! Svi su ljudi slabi, i onaj potpuni i onaj pun mahana, i znalac i neznalica, i vladar i prosjak. Znaj, dervišu, da sam sreo mnoge koji se predstavljaju kao šejhovi, a obični su robovi želje za ugledom i imetkom. Sačuvao Bog Svevišnji svakoga od druženja s takvima! O dervišu! Bog je krajnje blizu, ali ljudi su krajnje daleko od Njega. Oni ne poimaju koliko im je Bog blizu. On je jednako blizu i najvišim odličnicima i najnižim siromasima. Dok putnik ne shvati da je Bog blizu, od njegovog napredovanja nema ništa. Ta bliskost ne shvaća se pameću, već posredstvom Svjetla Božijeg. Shvatit će je onaj koga obasja Božije svjetlo. Ispravnost i dobro ovoga i onoga svjeta jesu u halal zalogaju i druženju s dobrima. Svako zlo i nesreća ovog i onog svijeta su u ishrani haramom i druženju s lošim ljudima. Služi, zato, onoga ko te ne želi okrenuti protiv drugih i nastoj da olakšavaš ljudima koliko je to moguće. To je prava ljudskost i u tome je spas za čovjeka. O dervišu! Bog nije nekome bliže, a od nekoga dalje. Svevišnji Bog je sa svima i svim storenjima je jednako blizak. Jednako je blizu i onim najvišima i onim najnižima. Mi uvjetno kažemo da su oni koji imaju znanje bliži Bogu od neznalica. Inače, nema niti jedne truni stvorenog a da Bog u biti nije s njom, da je ne prožima i da ne zna za nju. O dervišu! Nemoguće je odvojiti ovo svjetlo od tame; jer bez mraka ne može biti ni svjetla, ni obrnuto. Na izvjestan način, tama je temelj svjetla i svjetlo je temelj tame. No, treba učiniti da svjetlo značajno nadvlada tamu i tada će svojstva svjetla postati očita. Znaj da ja ne govorim nošta po vlastitom nahođenju, e da me neko ne bi optužio da za otpadništvo od vjere, već samo prenosim ono što su već kazivali ljudi jednoboštva i ljudi tesavvufa. Da bi se kročilo Putem, potreban je trud. Da bi se ostvarila džezba, valja biti privučen. Da bi se stiglo do kraja Puta, nužna je Milost. O dervišu! Ljudske želje nemaju uticaja na zbivanja. Koliko je samo učenih i dobrih koji su imali dijete i htjeli da im djete bude poput njih, pa se to nije desilo. I mnogo je zlih i dotojnih prezira koji su željeli da im djeca budu njima nalik, ali nije bilo tako. Kada bi se stavri dešavale u skladu sa ljudskim željama, niko na svjetu ne bi bio siromašan niti slab, svi bi bili moćni i imućni, ali nije tako. Od želje ima koristi ako je praćena djelom. Bez djelovanja, želja ne znači ništa. Zato, lažu oni navodni šejhovi koji kažu kako su svojim himmetom nekoga uzvislili ili ponozili! Evlije, Božiji poslanici i mudri ljudi imali su ćelja koje se nisu ostvarile. Ovaj svjet je mjesto neispunjenih želja i ovdje na svaku ostvarenu želju dolazi sepet neostvarenih. Znalci su uvidjeli da je tako, pa su se okanili želja i predali su se Bogu. Zato dervišu, nema lijeka izuzev u zadovoljstvu onim što Bog hoće i u pokornosti Njemu. Ko se odriče želje, odriče se i vatre njenog neispunjenja. Ako ispravnim rasuđivanjem i uz mnogo truda čovjek i može steći dosta od ovog svijeta, niko, ipak, ne zna šta mu sutra donosi. O dervišu! Put podrazumjeva napredovanje, od lošeg govora, loših djela i lošeg morala ka dobrom govoru, dobrim djelima i dobrom moralu. Odnosno, znači putovanje od vlastitog bića ka Biću Božijem. Kad se onaj koji se zaputio ukrasi dobrim govorom, dobrim djelima i dobrim moralom, obasjat će ga svjetla spoznaje. Tad će pojmiti zbilju svih stvari i vidjet će ih onakvima kakve one doista jesu. Umrijet će svojim bićem i oživjeti u Biću Božijem. A odabranik, onaj u kome se održava čitav svjet, ogledalo univerzuma, jeste čovjek znalac. O dervišu! Nastoj se izbaviti iz vatre svoga bića i predati se Božijim vrtovima. Kad se u nešto uspe so, ono postaje slano, a kad nešto upadne u blato, isprlja se. Prljavština stvara prljavštinu, a čisto čini čistim. Ne zanosi se time da mnogo postiš, mnogo klanjaš, pamtiš brojne hadise, poznaješ do u tančine fikh ili poznaješ izreke mudraca, već se pozabavi čišćenjem svoje duše. U Džehennemu će se stradati zato što duša nije bila čista i ispravna. O dervišu! Znaj sigurno da većina ljudi štuju izmišljenog i nestvarnog boga. Jer, svako od njih izmislio je u svojoj svjesti biće koje naziva bogom, a koje odgovara predodžbi tog čovjeka o božanskom biću. I onda se takvi obruše na idolopoklonike i zamjeraju im što sami klešu kumire kojima se klanjaju. A ne znaju da su i sami takvi, da život provode štujući izmišljeno božanstvo, ne znajući ništa o stvarnom i jedinom Bogu. O dervišu! Dokad misliš tragati za ovim svjetom i njegovim ljepotama?! Dokad misliš trošiti svoj životni vijek posjećujući prevarante?! Takvi ti uopće nisu potrebni! Nema potrebe da se u vjeri mučiš i ustežeš toliko koliko oni od tebe traže. Tražiš od takvih nešto što oni nemaju, pa ti to ne mogu niti dati! O dervišu! Štošta bi se o ovom moglo kazati! Ne tebi je da ono za čime tragaš tražiš kroz druženje sa znalcima. A kad nađeš, onda nastoj da živiš povučeno i u zadovoljstvu s Bogom, kako bi iskoristio ostatak svog života. Nema ništa bolje od povučenosti i zadovoljstva s Bogom! Onaj ko to posjeduje istinski je vladar, a onaj ko nema to dvoje obični je rob. A golema je razlika između vladara i roba! O dervišu! Sve što će sutra biti stablo sadržano je u njegovoj sjemenci. Kako bi se pravilno razvilo, stablo treba iskusnog vrtlara. Isto tako, čista duša, lijepa ćud, znanje, spoznaja Tajni i božanska Svjetla postoje u ljudskoj biti, ali je nužno druženje sa znalcima i ispravnima da bi se sve to jednom ispoljilo kod čovjeka. O dervišu! U tebi je skriveno prvo i posljednje znanje, sve što tražiš traži u sebi, nema potrebe da tragaš izvan sebe. Znanje koje s tuđeg jezika dopire do tvog srca je poput vode koju izvičeš iz tuđeg bunara i sipaš je u vlastiti – takva voda dugo ne traje. Moraš se potruditi da dosegneš razinu kad ćeš imati vlastiti bunar sa živom vodom. Ustalom, voda koju crpiš iz tuđeg bunara ne samo da ti neće potrajati, već se brzo kvari i biva uzrokom bolesti, a bolesti su u ovom slučaju oholost i ljubav prema ugledu i imetku. Moraš naći vodu u vlastitom bunaru, pa ćeš onda ti moći napojiti žedne. Živa voda traje zauvjek, svježa je i prijatna i lijek je za mnoge bolesti. Tvoj bunar je u tebi, ali ga još nisi iskopao. Iskopaj svoj bunar i poji se vlastitom vodom! Moraš ukloniti zastore i doseći potrebne stupnjeve. Četiri su glavna zastora na tvom Putu: ljubav prema imetku, ljubav prema ugledu, sklonost ka slijepom oponašanju i fanatičnost. I četiri su stupnja koje moraš doseći: dobar govor, dobro djelo, dobar moral i spoznaja. Da bi dosegnuo ove stupnjeve, valja ti ukloniti rečene zastore. Uklanjanje ovih zastora je poput abdesta, a rečeni stupnjevi su poput namaza. Uklanjanje svakog od četiri zastora je poput pranja jednog od djelova tjela koji se peru pri abdestu. A svaki od pobrojanih stupnjeva je poput jednog od rekata namaza. Prvo ukloni zastore, pa ćeš otkriti stupnjeve. Prvo se uzme abdest, pa klanja namaz. Da bi se nešto rodilo, nešto drugo mora da umre. Ako hoćeš da se odmoriš, moraš prestati raditi. Onaj ko ukloni ove zastore stalno je čist, a onaj ko dosegne ove stupnjeve kao da stalno uči salavate. Zastori se uklanjaju i stupnjevi dosežu tako što će čovjek živjeti povučeno, malo jesti, malo spavati i govoriti, ali, da bi to stanje postalo stalno, mora se družiti sa znalcima i mudrima. O dervišu! Tebe nazivaju malim čovjekom (insani sagir) i malim svijetom (alemi sagir), a cjelokupan stvoreni svijet jeste veliki čovjek (insani kebir) i veliki svijet (alemi kebir). No, ti si oličenje oba ta svijeta. Sve što postoji u malom svjetu postoji i u velikom svijetu, i obratno. O dervišu! Upoznaj sebe, upoznaj vlastitu vanjštinu i unutarnjost, e kako bi upoznao vanjštinu i unutrarnjost velikog svijeta. Kao što u velikom svijetu postoje Adem, Hava i Iblis, oni postoje i u malom svijetu. I, kao što u velikom svijetu postoji zvijeri i životinje, šejtani i meleki, sve to postoji i u malom svijetu. O dervišu! Čovjek je mali svijet, a Adem tog svijeta je um (aql), tijelo je Hava, mašta je Iblis, stras je paun, a srdžba je zmija, lijepa ćud je Džennet, a loša ćud je Džehennem. Sposobnosti uma, duše i tijela meleki su tog svijeta. O dervišu! Oblik nije bitan, bitna je sadržina. Nije važno ime, važna su svojstva imenovanog. Nije bitno porijeklo, bitno je umijeće. Pas nije nečist zato što mu je obličje takvo kakvo jeste, već je nečist zbog svog načina života i svoje ćudi. Nađe li se pasja ćud kod čovjeka, tad on nije ništa drugo doli pas. Svinja nije nečista zato što je obličjem svinja, već zbog svoje halapljivosti i proždrljivosti. Čovjek koji ispoljava takva svojstva jeste svinja. Šejtan nije nečist zbog svog obličja, već zbog svoje nepokornosti Bogu i sklonosti ka zlu. Čovjek koji posjeduje svojstva šejtana i sam je šejtan. Nije Iblis prognan i proklet zbog svog obličja, već zato što je ohol, tvrdoglav i zavidnik. Čovjek takvih svojstava nije ništa doli Iblis. Melek nije dobar i plemenit zato što je obličjem melek, već zato što je pokoran Bogu. Čovjek koji se ukrasi svojstvima meleka i sam je melek. Dobro zapamti ove stvari! Zadatak Božijeg namjesnika na zemlji jeste da se ukrasi lijepim svojstima, a da ona ružna odbaci od sebe. Pametnom mora biti svejedno da li je imućan ili siromašan. Mora uvijek znati da mu to što je imućan može značiti veliku patnju, a da mu siromaštvo može predstavljati veliko olakšanje. O dervišu! Kad se čovjek nađe u vremenima razdora, onda kad se ljudi u vjeri podjele na bezbroj sljedbi, a u njegovom gradu ili zemlji ne bude znalaca, onda neka zna da se pravo usmjerenje nalazi u dvanaestero: Prvo, u druženju sa dobrima. Drugo, u poslušnosti njima. Treće, u zadovoljstvu Božijom odredbom. Četvrto, u miru sa ljudima. Peto, u ne činjenju zla stvorovima Božijim. Šesto, u nastojanju da se ljudima olakša koliko se može. Sedmo, u bogojaznosti, oslanjanju na Boga i razlikovanju halala od harama. Osmo, u trudu da se ne bude škrt niti pohlepan. Deveto, u tome da se ne govori ništa što nije nužno, i da ne uobražavaš za sebe da si znalac. Deseto, u razvijanju lijepe ćudi kod sebe. Jedanaesto, u stalnoj zabavljenosti duhovnim trudom i borbom. Dvanaesto, u skromnom životu, bez moljakanja drugih. Kralja evlija, hazreti Alija, pitali su: „Šta je egzistencija (vudžud)?“, pa je on rekao: „A kažite mi šta nije!“ Stvar je slična kao u onoj priči o ribama koje su rekle: „Šta je to voda? Kažu da živimo zahvaljujući vodi, da bez nje ne bi bilo života uopće, ali mi tu vodu nigdje ne vidimo.“ Ustvari, ribe nisu niti vidjele ništa drugo osim vode, voda je uvijek bila oko njih, a nisu znale da se postojanja svjetla biva svjesno tek kada padne mrak. Mnogi su ljudi po svema slični ovim ribama. Mezheba i sljedbi je ovako mnogo zato što su ljudi skloni da se slijepo hvataju riječi Kur’ana i hadisa, a ne trude se da se dokuče njihov smisao. Oni od riječi idu prema smislu, a tako se nikada ne može doći do zbilje. Riječi i izraza je mnogo, a i svaki narod, uostalom, ima svoj jezik. Riječi Božijih poslanika posebne su, jer njihova namjera jeste da upute ljude i odvrate ih od loših navika. Da se Božiji poslanici ne služe prijetnjama, mnogi se ljudi nikada ne bi prošli zla. Uglavnom, da bi se shvatile neke riječi, važno je znati šta je namjera govornika. Znaj da je melek uzrok i posrednik, kao što je šejtan uzrok i posrednik. Sve što je uzrokom znanja, svijesti o Bogu i dobrog djela jeste melek. Također, sve ono što je uzrokom neznanja, nemara i lošeg djela jeste šejtan. Melek milosti je sve ono što je uzrok olakšanja i dobra, a melek patnje je sve ono što je uzrokom muke, propasti i podvojenosti. Tako, u svakom djeliću zemlje, vode, zraka i vatre postoji melek. O dervišu! Pamet je Džibril, jer pamet je uzrok tvog znanja. Pamet je i Mikail, jer ona je uzrok tvoje opskrbe. Pamet je Israfil, jer ona te ponizi kroz tvoju oholost i uobrazilju, pa te kroz tvoje shvatanje zbilje oživi. Pamet je i Azrail, jer posredstvom nje shvataš zbilju stvari, a kad dokučiš zbilju neke stvari, time je učiniš mrtvom za sebe. O dervišu! Krajnost stupnja evlija jeste početak stupnja Božijih poslanika. Kad onaj koji se zaputio dosegne krajnost na stupnju velajeta, stigao je na početak stupnja nubuveta. Vjera (iman) je svjetlo, i velajet je svjetlo, a i nubuvet je svjetlo. Svjetlo imana je poput svjetla zvjezde, svjetlo velajeta je poput svjetla Mjeseca, a svjetlo nubuveta je kao svjetlo Sunca. Dakle, iman je svjetlo, velajet je svjetlo svjetla, a nubuvet je svjetlo svjetlovog svjetla. O dervišu! Ne postoji doli jedna egzistencija, a to je egzistencija Božija. Izuzev Boga, ništa drugo nema vlastite egzistencije. O dervišu! Savršenstvo čovjeka je u njegovoj zrelosti i slobodi. Zrelost znači stići k cilju i upotpuniti se. Sloboda znači prekinuti svaku vezanost za stvoreno. Stupanj zrelosti (bulug) stupanj je koji dosežu putnici, a stupanj slobode vrhunski je stupanj zrelih. Oni koji su se zaputili ulažu trud da bi dosegli zrelost, a zreli ulažu trud da bi ostvarili stupanj slobode. Neki ljudi posjeduju osobenosti kakve drugi ljudi nemaju, ali nema niti jednog čovjeka, štaviše nema niti jednog bića, a da ne posjeduje nekakvu osobenost. Nemoguće je da u svijetu postoji nešto što nema vlastitu prirodu i osobenost, ali svakom nije poznata tajna toga. O dervišu! Dvije su vrste puta. Jedni su na putu učenja i ponavljanja, i takvi su u Šerijatu. Drugi su na putu skrušenosti i stalnog sjećanja na Boga, i takvi su u tarikatu. Jedni nastoje svaki dan naučiti nešto, a drugi nastoje svaki dan nešto zaboraviti. Jednima njihov put nalaže da svaki dan omrče nečim novim bijel papir, a put drugih traži da svaki dan skinu tamnu mrlju sa svog srca. O dervišu! Vladari ovog svijeta jesu učenjaci koji postupaju po svom znanju i bogobojazna sirotinja. Ako je neko učenjak koji postupa po svom znanju, a usto je i bogobojazan siromah, onda je takav vladar nad vladarima. Ako sretneš takvog, bolje ti je njemu pružiti njemu vrč vode da se napije, nego čitav život provesti u služenju drugima. O dervišu! Postojanost je temelj volje. Murid od početka mora biti krajnje oprezan i ne smije slijepo oponašati ono što čine drugi muridi. Većina ljudi su poput ovaca, slijepo slijede jednu ovcu čak ako ova hrli u nesreću. O dervišu! Ono što podrazumjevamo pod ljubavlju jeste vatra koju potpaljuje ulje uma. Kad njena iskra padne u um putnika, sprži sve kible i sve boje, pa putniku preostane samo jedna kibla i jedna boja. O dervišu! U arapskom jeziku, tevhid znači jedinstvo. U Šerijatu, muvehid je onaj ko kaže da je Bog jedan. U tarikatu, muvehid je onaj koji zna da je Bog jedan. A u hakikatu, muvehid je onaj ko vidi da je Bog jedan. O dervišu! Ko god čini zlo i želi loše drugima, čini zlo samome sebi a da to i ne zna. Loš i zlonamjeran čovjek već je u Džehennemu i gori u vatri. Djela se održavaju na srce. Što je čovjek bolji i što su mu djela ispravnija, vatra i patnja u njegovom srcu su manje. O dervišu! Svijet je bio, sada je i bit će pun onih koji uobražavaju da ovaj svijet postoji zbog njih i da će u njemu vječno ostati. Iako će takvi priznati da čovjek živi šezdeset ili sedamdeset godina, to ne dopire do njihovih srca, pa se ponašaju kao da će ovdje vječno ostati. A ovaj svijet je poput mora koje stalno stvar nove talase. A ti vidiš koliko traje morski talas! O dervišu! Ljudska je potpunost u četverome: u zbiljskom zanju, u lijepom moralu, u odvojenosti od ovoga svijeta i tjelesnih užitaka, te u naklonosti u ahiretu i duhovnim užicima. Svoju potpunost ostvario je onaj ko ostvari to četvero. A zbiljsko znanje sastoji se od četveroga: spoznaje sebe, spoznaje Stvoritelja, spoznaje ovog svijeta i spoznaje ahireta. O dervišu! Uzaludno je o krajnostima Puta pričati ljudima koji su još zarobljenici vlastite niske prirode. Bilo bi to kao djetetu koje je još u majčinoj utrobi pričati o vanjskom svjetu. Ono je zatvoreno u svoj uski svijet, hrani se preko majčine krvi, i praičati mu o raznolikoj hrani koja postoji u vanjskom svjetu ne bi imalo smisla. Tek kad bude rođeno, djete će spoznati vanjski svijet. Tako je i s čovjekom sve dok ne stigne na stupanj zrelosti i slobode. Inače, postoji opasnost da će čovjek, ma na kom stupnju da je, nijekati stupanj viši od njegovog ukoliko ga spozna, a to može odvesti u nevjerstvo. O dervišu! Znalac i mudar je onaj ko je isti i kad je zdrav i kad je bolestan, i kad je imućan i kad je siromašan, i u snazi i u slabosti. Jer on zna da se i u bolesti, siromaštvu ili slabosti krije neko dobro. Zato, kad vidiš nekog da silno ljubi imetak i ugled, strahujući da ih ne izgubi, znaj da u takvom nema mudrosti. Mudar je onaj ko je zadovoljan šta god da mu se desi. Svijet je pun gladnih učenjaka i sitnih budala. Mnogo je moćnika koji, ipak, pate i tuguju, i puno je siromaha koji su, svjedno, bezbrižni i radosni. Posljednje što ćeš naći kod iskrenog vjernika jeste ljubav prema imetku i ugledu. O dervišu! Sve stvoreno je u stalom kretanju i putuje ka svojoj konačnosti. Sve ima svoj početak i svoju krajnost. Krajnost znači da se potpuno ispolji sve ono što u nečemu postoji kao mogućnost. Kad se to desi, biće je doseglo svoju krajnost. O dervišu! Postoje tjelesni i postoje duhovni užici. Postoji tjelesni i postoji duhovni odmor. Tjelesni užici su hrana, spavanje, spolno općenje, imetak i ugled. Duhovni užici su poimanje smislova stvari, promišljanje i dosezanje tajni i viših zbilja. Onaj koji je posve predan tjelesnim užicima, ko uopće ne zna za duhovne užitke, neće naći nikakvog užitka jednom kad se odvoji od svog tijela. Tad će mu preostati samo patnja i muka. Znaj, stoga, da neke ljude ne zanima ništa osim ovosvjetskog života i nisu u stanju pojmiti nikakva viša znanja. Takvi su posve nalik djeci i budalama. O dervišu! Znaj zasigurno da većina ljudi nemaju ničeg ljudskog osim svog obličja. U svojoj zbilji takvi su magarci, volovi, vukovi, tigrovi, zmije ili akrepi. Nipošto ne sumnjaj da je tako! U svakom gradu tek je po nekolicina onih koji su i svojim obličjem i svojom zbiljom doista ljudi. O dervišu! Ljudi si dužni poznavati Božije propise i držati ih se, e kako bi mogli živjeti ispravno i lahko. Ne moraju, međutim, svi poznavati smisao i suštinu tih propisa. Te stvari biće otkrivene onima koji su ih dostojni. O dervišu! Ovaj svijet je doista poput morskog talasa. Pametan čovjek ne gradi svoju kuću na morskom talasu. Zato, o dervišu, odaberi siromaštvo! Najpametniji među ljudima su siromasi koji su voljno odabrali svoje siromaštvo, oni koji su zahvaljujući svom poimanju zbilje stvari odabrali da se odreknu želja. Pametan zna da ostvarenje jedne želje ne vrijedi trpljenja neostvarenja stotinu drugih. O dervišu! Znaj zasigurno da smo svi mi putnici i da će sve ovo jednom proći. Ako sad imaš vlast, pa i to će proći. Ako si sad u dobru, pa ni to neće trajati vječno. Ne oslanjaj se na vlast, iako ti je draga, jer nikad ne znaš koliko će potrajati. Ako te sad snašlo neko dobro koje ti je drago, ne veži srce za nj, jer ne znaš šta će biti već narednog sata. Nastoj da nikog ne snađe kakvo zlo od tebe, već gledaj da svakom olakšaš koliko možeš. O dervišu! Upućivati ljude ne znači pričati im o stvarima koje ne razumiju i nedostojnima govoriti o višim zbiljama ili pokušavati puku obznaniti zbilju stvari. Pravo upućivanje jeste nastojati ukloniti loše navike među ljudima, olakšati im život i zaradu opskrbe, učiti ih da vole i poštuju jedni druge, da govore istinu i ipravno postupaju. O dervišu! Ne veži se time da stječeš što više znanja kako bi te ljudi zvali šejhom i učenim, niti se trudi da klanjaš i postiš prekomjerno da bi te ljudi prepoznavali kao pobožnjaka, jer u tome se može kriti veliko zlo i nesreća. Od znanja uzmi onoliko koliko će ti biti korisno, a klanjaj i ibadeti onoliko koliko je nužno. Ono u čemu je tvoja sreća jeste da, nakon što si spoznao Boga, nastojiš očistiti svoju dušu. O dervišu! Znaj zasigurno da se oholost duše ogleda u tome da misliš kako si ti upravu, a svi ostali u zabludi. Stoga se suprostavi oholosti svoje duše. Znaj da je osnov zablude popuštanje strastima duše odnosno nezadovoljstvo Bogom. Poslušaj me i budi posve oprezan! To znači da ne zanemaruješ Šerijat. Ko god zanemari Šerijat, prije ili kasnije će se gorko pokajati. Dušu treba zaposliti, dati se na stalan rad, inače će te ona odvesti u zlo i nesreću. O dervišu! Pravi put u svakom poslu jeste držati se sredine. A sredina je uža od dlake. Ići srednjim putem teže je nego hodati po bridu sablje. O dervišu! Iako se Bog svima obraća i svugdje je prisutan, malo je onih koji uvijek čuju Boga i koji Ga vide u svemu. O dervišu! Zasigurno niko ko je pametan ne misli da je ovaj svijet mjesto sreće. U ovom svijetu Božiji poslanici progonjeni su i stavljani na lomaču. U ovom svijetu ubijeno je na hiljade bogougodnika, nevine su ih mučili i razapinjali. U ovom svijetu svrgavani su pravedni i dobrohotni vladari kako bi na njihova mjesta zasjeli tlačitelji i zločinci. Pa, ako je sve to moguće, kako ovaj svijet može biti mjesto sreće?! Pametan ne uobražava da u ovom svijetu ima sigurnosti i sreće. O dervišu! Slijediti slijepo svoje pretke velika je pokrivka i onaj koji je pod tom pokrivkom nikad stvari neće vidjeti onakvima kakve one doista jesu. O dervišu! Znaj da čovjek posjeduje dvije stvari posredtvom kojih može ostvariti svoj cilj i želju – pamet i djelo. O dervišu! Ljudi na ovaj svijet ne dolaze svojom voljom, i od stotinu hiljada koji su bili na ovom svijetu i otišli s njega, tek jedan je doista spoznao sebe, spoznao ovaj svijet onakvim kakav doista jeste, shvatio odakle je došao i kamo mu je ići. Ostali su slijepi došli i slijepi se vratili. Proveli su život na ovom svijetu na razini životinja i nikad nisu postali ljudi. Čitav život proveli su robujući strastima, sav njihov trud, svaki njihov rat i njihov mir bio je podređen udovoljavanju strastima. Ništa izuzev toga niti su shvatili niti vidjeli. O dervišu! Činiti sedždu ne znači spuštati čelo na zemlju; istinsku sedždu čini onaj ko sve što čini čini radi Boga. O dervišu! Nema veće blagodati kao raditi za Džennet i dospjeti u nj. I nema veće nesreće kao raditi za Džehennem i završiti u njemu. O dervišu! Gledaj da se po svojoj vanjštini i načinu života naizgled ne razlikuješ od drugih ljudi tvog vremena, jer to je istinsko naslijeđe Božijih poslanika i bogougodnika. O dervišu! Onaj amanet koji je ponuđen nebesima i Zemlji pa su ga oni odbili, a čovjek ga je prihvatio, jeste ljubav. Da je čovjek znao kako je ljubav teška stvar, nikad je ne bi prihvatio. O dervišu! Adem je duh, Hava je tijelo! Šejtan je tjelesna priroda, Iblis je moć uobrazilje! Paun je strast, zmija je srdžba! O dervišu! Onaj ko umre u ljubavi prema Bogu jeste šehid i njegova krv je njegova otkupnina kod Boga. Put je, doista, posve blizu, no kakve koristi kad ti nemaš oči koje vide niti uši koje čuju! O dervišu! Ako čovjek i ima zdrav vid, opet ništa ne može vidjeti ne bude li vanjskog svjetla, svjetlosti Sunca ili lampe. Također, ako čovjek i ima zdrav untarnji vid, on mu neće koristiti ne bude li svjetla Božijeg poslanika ili evlije. Zato, onaj koji se zaputio prvo mora potražiti onog ko će ga uputiti, pa, tek pošto ga nađe, može se otisnuti na Put, dok naposljetku i sam postane uputitelj drugome. Odabrao i preveo: Muamer Kodrić Objavljeno: 25.08.2013. Azizuddin NasafiBuharadervišihakikatHorasanIsfahanKešful-HaqaiqMuamer KodrićšejhšerijatŠirazsufizamtarikatTekijatesavvuf Šejh Azizuddin Nasafi Podaci o životu šejha Azizuddina Nasafija prilično su oskudni. Živio je povučeno, skromnim životom, ne žudeći za slavom i priznanjem okoline. Pretpostavlja se da je rođen 596. hidžretske godine u Buhari, gdje je i proveo veći dio svog života. U mladosti je, tragajući za znanjem, mnogo putovao, pa se izvjesno vrijeme zadržao u Horasanu kod šejha Saduddina Hamevije, prema kome je, što je iz nekih njegovih spisa vidljivo, gajio posebno poštovanje. Neko vrijeme živio je i u Kermanu, Širazu i Ishafanu. U uvodu ovog najopsežnijeg djela Kešful-Haqaiq šejh Nasafi prenosi zanimljivu pripovijest koja zorno svjedoči o visini njegovog duhovnog stupnja i njegovoj uznapredovalosti u pitanjima sufijskog Puta. On, naime, piše: „Jedne noći, dvadeset i trećeg mjeseca džumadel – ulaa, dok sam boravio u pokrajini Fars, oko jedan sat iza ponoći, desilo mi se ovo. Ovaj siromah sjedio je pored prozora, sa svjetiljkom ispred sebe, nešto pišući. Tad na vrata uđe moj rahmetli otac. Nazvah mu selam, a on mi odgovori i reče:“ Hazreti Resul i šejhovi Ebu Abdullah Hafifi i Sadruddin Hamevija čekaju te u džamiji. Poslali su me da te dovedem onamo.“ Pođoh s ocem u džamiju. Ondje zatekoh Božijeg poslanika i pomenutu dvojicu šejhova. Nazvah im selam, oni mi odgovoriše i izgrliše se sa mnom. Kad sjedoh, Poslanik mi reče: „Danas je šejh Saduddin pričao o tebi, i veoma je zabrinut za tebe. Pričao nam je da si ono što je on iznio kroz četiri stotine knjiga ti izrazio kroz deset risala. On se sad plaši da ti, iako si dosta toga uspio prokriti, nedostojni ne pokušaju nanijeti kakvo zlo. Rekao sam šejhu da se ne plaši, jer Bog se stara o tebi, ali sam odlučio reći ti da bez našeg dopuštenja ne pokazuješ te knjige. Dok ne protekne sedam stotina godina od mog Hidžreta, neka te knjige, bez našeg dopuštenja, ne budu dostupne ljudima, a kad se navrši sedam stotina godina, neka budu u svim knjižnicama i neka se njima služe oni koji tragaju za znanjem, neka ih čitaju i i raspravljaju o njima.“ Rekoh: „O Poslaniče Božiji, neki su već prepisali te knjige i raznjeli ih diljem svijeta.“ On reče: „Što je otišlo, otišlo je, ali ostalo ne pokazuj!“
Posted on: Mon, 02 Sep 2013 21:02:08 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015