Od nekih navijača Partizana se često može čuti kako su "naučeni da vole Partizan". Ako izuzmemo pitanje da li se "voljenje uči" ili se prosto desi neka "hemija", a uzmemo u obzir stanje na tribinama od 90ih na ovamo, da li se uopšte može zamisliti kako je izgledao taj "obrazovni proces", kakve vrednosti su "usađene" i sa kojih etičkih, istorijskih ili bilo kojih drugih osnova; ako imamo u vidu tradiciju i nasleđe našeg JSD Partizan. Ne znamo da li svi klubovi širom planete imaju neku svoju dušu, specifičnost, tu neku "hemiju" koja je privlačila, spajala i okupljala zajedice i ljude, bez obzira na to ko su, šta su, bez obzira na poreklo; vrednosti i kulturu bunta, otpora, kritičke misli i iznad svega čovečnosti. Ali znamo da su ih JSD Partizan i PAOK imali. Jer, i Partizan i PAOK su "više od igre". Mnogo više. Navijači PAOKa su svoju dušu čuvali i sa ponosom je nose, šta se desilo sa našom (prodali smo je nekom đavolu, kao što sve rasprodajemo)? Da li je naše sportsko društvo jedno od retkih koje je imalo tu "sreću" da se njegova deca - u manjoj ili većoj meri - stide ili odriču svih tih vrednosti, narodnih partizana - "početaka koji su krv prolili da imamo miran san", antifašističkog nasleđa, imena i grba? youtube/watch?v=xpxd3pZAVHI
Posted on: Sun, 15 Sep 2013 13:20:38 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015