Ostatci komunističkog mentaliteta u današnjoj Hrvatskoj Skupština Vijeća Europe u svojoj Rezoluciji od 25.siječnja 2006. o osudi komunističkih totalitarnih režima ističe, da je svijest o komunističkim zločinima jedan od preduvjeta njihova izbjegavanja u budućnosti, i da ta svijest igra važnu ulogu u odgoju mladih naraštaja (točka 7 Rezolucije). U Hrvatskoj je komunistički totalitarizam trajao skoro pola stoljeća i utjecao na način razmišljanja i ponašanja ne samo članova komunističke partije, nego i onih koji to nisu bili , ali koji su živjeli u tomu ozračju. Jer komunizam nije samo politički sustav, dogmatska ideologija, nego i specifičan način razmišljanja, specifičan mentalitet. I danas nakon pada komunističkog sustava, tragovi su komunističkog mentaliteta vidljivi u Hrvatskoj.Iako nije samo utjecaj komunizma taj koji truje današnje duhovno ozračje Hrvatske, ovdje ćemo u smislu zahtjeva EU prikazati poguban utjecaj mentaliteta komunističkog totalitarizma na društveni život u Hrvatskoj. Američki publicist Jeffrey T. Kuhner je to sažeo slijedećim riječima koje je objavio u listu „The Washington Times“ pod naslovom „Mit o hrvatskom fašizmu“. Evo njegove prosudbe.“Komunizam je pola stoljeća nastojao uništiti hrvatski identitet, međunarodni image Hrvatske i samu njezinu opstojnost….Rašireni nepotizam , korupcija koja je zahvatila sve slojeve društva u Hrvatskoj, sluganstvo središtima moći poput onoga u Bruxellesu, politička kultura lažljivosti i podmićivanja, raširena društvena amoralnost, sve to prijeti da Hrvatska propadne. Sve su ovo ostatci komunističkog sustava . Titov se duh još uvijek šepuri Hrvatskom. I dok ga se ne protjera egzorcizmom Hrvatska će i dalje biti progonjena i ukleta.“ Komunistički totalitarizam na društveno-političkoj razini razmišlja u kategorijama „prijatelj- neprijatelj“, tako da je svatko tko nije s njima, tko ima različito političko mišljenje, komunistima neprijatelj, njima dušmanin, koga treba likvidirati. Marksistički komunizam ne pozna političkog suparnika, neistomišljenika, nego kod svakog idejnog neslaganja sumnja na zavjeru. Zar i danas u Hrvatskoj ne vidimo tragove ovog isključivog , netolerantnog i paranoidnog mentaliteta? I u demokratskim sustavima postoji sukobljavanje s ljudima koji politički drukčije razmišljaju, ali ti sukobi ne idu do istrebljenja neistomišljenika. Spomenima još jedan poguban utjecaj komunističkog načina mišljenja i ponašanja na politički život danas u Hrvatskoj. Marksistička ideologija je potpuno relativizirala moralne norme. Za nju je moral nadgradnja i on ovisi o ekonomskoj bazi. Za komuniste je moralno sve ono što pomaže partiji doći na vlast i vlast zadržati. Ovaj se komunistički mentalitet potpunog relativiziranja etike danas očituje i u političkom životu Hrvatske, pa se politički oportunizam stavlja ispred vjernosti savjesti . Političari odgojeni u ozračju marksističke ideologije ni danas vrlo često nemaju etiku odgovornosti koja je zasnovana na vlastitom uvjerenju. Ako su za vrijeme komunizma bili uvjereni komunisti a ne samo komunistički karijeristi, što je bio rijedak slučaj u komunističkoj Jugoslaviji, osobito u zadnjih nekoliko desetljeća njezina postojanja, pa su se razočarali u svojoj ideologiji , oni su danas uglavnom u političkom životu cinični karijeristi koji ne vjeruju u demokraciju. Ako su pak i u komunizmu bili samo komunistički karijerist bez ideološkog uvjerenja, takvi su i danas u politici to ostali.Takvi političari rado surađuju sa svjetskim moćnicima. Bez ikakvih načela osim onoga, da je u načelu glavno biti na čelu, takvi se danas deklariraju globalistima, ili pripadnicima zapadnobalkanskoga „regiona“, jer je to karijeristički korisno. Nekada zbog karijere pripadnici komunističke internacionale,, a danas zbog karijere pripadnici globalističke internacionale, lišen kulture demokratskog dijaloga i snošljivosti, takvi su političari danas pošast hrvatskoga društva. Danas je očito da hrvatska politika devedesetih godina prošloga stoljeća koja je omogućila bivšim udbašima da uzmu ključne položaje u hrvatskim tajnim službama, bivšim kosovskim kadrovima da imaju utjecaj na organiziranju hrvatske vojske, bivšim komunističkim tehnomenadžerima da vode državu (u vladi demokratskog jedinstva od tridesetak članova samo trojica nisu bila bivši članovi komunističke partije), politika koja je stvarala hrvatsku diplomaciju pretežito od bivših jugokomunističkih kadrova, danas je očito da je ta politika, koju je u dobroj namjeri provodila hrvatska vlast devedesetih godina radi solidarnosti svih Hrvata u okupiranoj Hrvatskoj, radi kobnih posljedica embarga na uvoz oružja. radi mira, sloge i jedinstva u obrani i oslobođenju Hrvatske od jugokomunističkog i velikosrpskog agresora, da je ta politika dugoročno posijala metastaze komunističkog karcinoma u personalnom i doktrinarnom pogledu, koje danas ozbiljno ugrožavaju opstanak samostalne hrvatske države, pogotovo što nakon toga nije uslijedila u Hrvatskoj moralno i politički neophodna lustracija, ne kao kaznena mjera, nego kao mjera sprječavanja daljnje štete od totalitarnog mentaliteta
Posted on: Wed, 28 Aug 2013 13:51:29 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015