PATOLOŠKE PROMJENE KOŽE U TRUDNOĆI U trudnoći koža prolazi kroz mnoge promjene. Većina njih su benigne fiziološke promjene o kojima je već bilo govora. Osim tih fizioloških promjena koža je za vrijeme trudnoće podložna i nekim patološkim promjenama . Te promjene mogu biti nespecifične, u smislu pogoršanja ili poboljšanja već postojećih bolesti kože ili specifične, koje se javljaju gotovo isključivo u trudnoći. Vrlo je važno da ih se na vrijeme prepozna jer neliječene mogu imati loše posljedice na zdravlje same trudnice kao i nerođenog djeteta. Nespecifične promjene kože, koje se obično pogoršavaju u trudnoći su: sistemski lupus erythematosus, erythema multiforme, pityriasis rosea, pyoderma faciale, maligni melanom, kandidijaza, neurofibromatoza, porphyria cutanea tarda te lepra. Neke druge dermatoze se pak za vrijeme trudnoće mogu poboljšati kao što je slučaj sa psorijazom, hidradenitisom, sarkoidozom i Fox-Fordyceovom bolešću. Od specifičnih promjena kože, koje se vide gotovo isključivo u trudnoći pojavljuju se: Pruritus gravidarum, Prurigo gestationis, Pruritičke urtikarijske papule i plakovi trudnoće (PUPPP), Impetigo herpetiformis, Herpes gestationis, gestacijski autoimuni progesteronski dermatitis, Dermatitis papulosa gestationis, Erythema nodosum gravidarum. Pruritus gravidarum je pojava svrbeža kože u posljednjim tjednima i mjesecima trudnoće koji se u početku može javiti lokalizirano, a kasnije po cijelom tijelu. Pojavljuje se u 0,02% do 2,4% trudnica. Uzrok ovom svrbežu je intrahepatalna kolestaza (zastoj žuči) pa može biti popraćen i žuticom, povećanjem jetre, tamnim urinom i svijetlom stolicom. Uz svrbež kože neke trudnice imaju i mučninu, povračanje, gubitak apetita. Na koži osim žutice nema drugih primarnih promjena, a u nekih se trudnica mogu vidjeti ekskorijacije zbog grebenja. Od laboratorijskih parametara mogu se utvrditi povećane vrijednosti bilirubina, alkalne fosfataze i jetrenog enzima GGT, ali se te vrijednosti poslije poroda normaliziraju. Intenzitet svrbeža je u direktnoj vezi s koncentracijom žučnih kiselina u koži koje su povećane zbog djelovanja estrogena na jetreni sustav. I kod slijedećih trudnoća moguć je recidiv kod genetski predisponiranih žena. Za olakšanje svrbeža primjenjuju se lokalni antipruritici u obliku losiona, uljne kupke, a u težim slučajevima kolestaze peroralno kolestiramin, lijek koji veže žučne kiseline u crijevima. Prurigo gestationis (Besnierov sindrom) je dermatoza koja uglavnom nastaje u drugom ili trećem tromjesječju trudnoće. Karakterizirana je pojavom crvenila kože i takozvanih seropapula, malih crvenih izbočina s centralnim vodenastim mjehurićem koje jako svrbe. Nakon poroda promjene spontano nestaju, a za vrijeme trudnoće kod jačeg svrbeža primjenjuju se lokalni preparati te ponekad kortikosteroidi. Pruritičke urtikarijelne papule i plakovi trudnoće (PUPPP) je česta pruritična dermatoza u trudnoći koja nastaje u zadnjem tromjesječju trudnoće u 1:300 prvorotkinja. Prve promjene nastaju obično u predjelu trbuha dok je sam pupak pošteđen , a šire se na bedra, natkoljenice i podlaktice u vidu crvenih papula i većih crvenih područja (plakovi) te urtika. Promjene nestaju 1 do 2 tjedna nakon poroda. Laboratorijski nalazi su uredni. Uočena je povezanost ove dermatoze s prekomjernim povećanjem tjelesne težine te posljedičnim vaskularnim promjenama. Iako je pravi uzrok nepoznat smatra se da je posrijedi alergijska reakcija kasnog tipa. Potrebno je razlikovati ovu dermatozu od obične urtikarije za vrijeme trudnoće, ugriza insekata te osipa od lijeka. Za smirivanje svrbeža mogu se primjenjivati lokalni kortikosteroidni preparati, a kod težih slučajeva indicirana je peroralna primjena kortikosteroida. PUPPP nema nikavih štetnih posljedica za majku niti za dijete i obično se ne ponavlja u slijedećim trudnoćama ili za vrijeme uzimanja kontraceptiva. Impetigo herpetiformis je vrlo rijetka pustularna dermatoza koja se javlja u trećem tromjesječju trudnoće u žena bez prijašnje pojave psorijaze. Naime, radi se o pustuloznoj psorijazi za vrijeme trudnoće. Bolest nestaje nakon poroda, ali se može ponovo pojaviti u slijedećim trudnoćama i nakon uzimanja kontraceptiva. Početak je akutan uz povišenu temperaturu i pojavu crvenih areala kože s perifernim pustulama. Pod pustulma se podrazumijevaju promjene iznad razine kože žučkaste boje, ali njihov sadržaj nije infektivan. Promjene su smještene uglavnom na unutrašnjoj strani ekstremiteta i po trupu dok su sluznice i nokti rijetko zahvaćeni. Nema posljedičnih ožiljaka, ali je hiperpigmentacija na mjestu promjene česta pojava. Od laboratorijskih parametara može se naći povišena sedimentacija eritrocita, povišen broj leukocita, sniženi kalcij u serumu te povišen fosfor. Terapija izbora je sistemska primjena kortikosteroida u srednjim do niskim dozama uz stalni nadzor trudnice. Ponekad se primjenjuje intravenozno kalcij. U lokalnoj terapiji se uz kortikosteroidne preparate primjenjuju antipiodermatska sredstva. Trudnica uz adekvano liječenje uglavnom nije ugrožena, ali postoji opasnost od prijevremenog poroda. Herpes gestationis (Pemphigoid gestationis) je rijetka autoimuna bolest koja se javlja u drugom i trećem tromjesječju trudnoće u 1:5000 trudnica. Iznimno se može pojaviti i u prvom tromjesječju te neposredno nakon poroda. Uglavnom se javlja kod višerotki sa sklonošću ponovne pojave u narednim trudnoćama te kod uzimanja kontraceptiva i za vrijeme menstruacije. Karakteristična su poboljšanja i pogoršanja za vrijeme trudnoće. Bolja je prognoza za slučajeve koji započnu ranije u trudnoći. Za nastanak bolesti odgovorno je IgG protutijelo usmjereno protiv zone bazalne membrane u koži koje uzrokuje nastanak napetih mjehura. Osim mjehura karakteristična je pojava crvenih edematoznih papula, urtika, erozija i krusta. Promjene počinju na abdomenu, oko pupka, sa širenjem na ostale dijelove tijela. Dlanovi, tabani, lice i sluznice uglavnom su pošteđeni. Nakon mjehura ne zaostaju ožiljci, ali su česte hiperpigmentacije. Oko 10% novorođenčadi ima blage promjene na koži koje spontano nestaju. Za postavljanje dijagnoze osim kliničke slike važna je histopatološka i imunofluorescentna pretraga. Žene koje imaju herpes gestationis pokazuju povećanu sklonost i drugim autoimunim bolestima. U liječenju se primjenjuju sistemski i lokalni kortikosteroidi. Gestacijski autoimuni progesteronski dermatitis se javlja vrlo rano, u drugom tjednu trudnoće. Karakteristična je pojava promjena koje sliče na akne, bez popratnog svrbeža. Izbijanje promjena je naglo, a najviše ih ima na ekstremitetima i gluteusima. Smatra se da je uzrok nastanku ovih promjena preosjetljivost na endogeni progesteron. Ponekad su promjene praćene gubitkom težine te poliartritisom uz visoku fetalnu smrtnost. Moguće je da se promjene jave i kod naredne trudnoće ili uzimanja kontraceptiva. U laboratorijskim nalazima uočava se povišena sedimentacija eritrocita, povišena IgG i IgA protutijela te povišen broj eozinofila. Liječenje je simptomatsko. Trudnoća često rezultira spontanim pobačajem nakon čega promjene nestaju. Dermatitis papulosa gestationis je dermatoza koja može nastati bilo kada za vrijeme trudnoće kao posljedica preosjetljivosti na abnormalni placentalni antigen. Karakteristično je izbijanje papula bilo gdje na tijelu uz intenzivan svrbež koji za posljedicu ima razgrebane erozije i krvave kruste. Od laboratorijskih nalaza uočljiv je jako povišen korionski gonadotropin u urinu. Moguće je povišenje i estradiola u urinu te hidrokortizona u plazmi. Čest je fetalni mortalitet (oko 12%) zbog oštećenja placente, a moguća je i pojava bolesti u slijedećim trudnoćama. Terapija izbora su kortikosteroidi u visokim dozama primjenjeni sistemski
Posted on: Wed, 07 Aug 2013 08:37:19 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015