POCETAK. PRVI DIO. Koja sam ja baraba? Pitam se iz dana u dan. Kontam, prevagnut ce u meni ovaj grc sto izlazi iz petnih zila pa sve do trbuha. A samo se pitam… sta sam, ko sam, ovako, onako… ljudi me razocaraju kada nisam pijan, tako da cu izgleda definitivno bez ikakvih dodataka u ovom zivotu bar, biti u zabludi. Da li postoje losi ljudi, dobri? Ne znam. Bas se to pitam. Da li sam jedina osoba koja moze da razumije sta znaci pravda? Iako mislim da sam najpametniji, a ta misao je sumnjiva sama od sebe, nastavljam da se raspravljam sa budalom koja mi zivi u glavi. Neki ljudi tu budalu opisuju kao djavo, sejtan, I svasta nesto jos. Ali ipak, ta budala ima dosta istine u sebi. Koliko je covjek jak da se bori protiv zla govori danasnji svijet… Kakav je dobar I prgav je… pun sebe, arogantan, simbolican ljudskom rodu. Uvijek se imalo za zivota, no kada Pravda presane da dijeli pravdu, onda se srce covjeka raztemelji, I ono vise nije svoje. To svoje je tudje I nicije, no mozda je svacije. Ali kako god okrenes nije tvoje, tako da nije vazno posto kao osoba nemas ono sto te cini dobrim. Al hajd nevazno, uvijek ce biti takvih okrsaja u glavi nas grijesnika, svi volimo tako da nekada I napravimo glupu stvar, ali cisto iz ljubavi, a ne mrznje. Eto cim se Ja bavim, nevaznim varkama u glavi koje mi dizu samopuzdanje. Znaci prica se rastegla ko zvaka, s pricom I masta, s mastom se stvori neka fantazija I eto ga, gotovo, mrtav si I nemas nista da pokazes. Da sam bar majku poslusao kada je govorila, ali stop. To nece biti moje rijeci. One ne smiju biti moje rijeci, na njih nemam pravo! Dovoljno sam pametan da razumijem gresku koju ucinim, no da li cu se upustiti u nepoznate I tmurne vode, gdje te ajkule cekaju je pitanje na koje I Ja sam cekam odgovor. Ne zelim da budem baraba, jer u barabi ima svega, a u meni, bar po mom skromnom misljenju ima samo dobrog. Ah joj majko draga, gdje mi je pamet bila kada sam mislio da mislim. Debilizam prve klase. Istina ostaje utemeljena, nije zvaka za seljaka. Ne vazno od svega sto ce nastati, stvarno bih trebao ustati. Mirso ce me ponovo cekati, a mrzi to da radi. Covjek me fino nazove I kaze, –Budi spreman eto me u deset I petnaest. Ali Ja to otegnem na deset I trideset I eto problema. Uvijek tako! Zasto mi to treba, stvarno nema smisla. Hajd da me ne nazove dvajs minuta ranije, hej ba, hajd I nekako, ali covjek fino telefon uzme u ruke I kaze mi tad I tad, I Ja po svom, kao neka Madona, i hopala cupala, ljut na mene bude. A fin je covjek, dobre volje, ne znam sto mu dizem pritisak. Vidis ti sta znaci biti lijen, a pun snage…eeee da me hoce neko istuci, pa da I ja dodjem sebi…nije mi sedamnaest godina da se mogu brckati na bazenu cijeli dan, bez ikakvih obaveza, ala karte guzonjin sin. Ko sto rece jedna pametna osoba, ne zivi se od lijepih rijeci. Mozda se moze ziviti od osmjeha, al samo ako neko dobro placa. Steta sto se rijetko nadje takav posao. Nije fer stvarno. Nista nije fer. Zivot nije fer. Jesam I Ja budala. Kako nije fer. Nije fer sto necu da izadjem iz ovog kreveta. Ko nekakvo krmence se kotrljam bez cilja, samo razvlacim sudbinu, kradem Bogu dane. Do mene je sto nije fer. Ne mogu ocekivati rezultate ako nista ne radim. Pa da, ne znam kako ovako zivim. Nece niko za mene raditi. Eh koji sam ja uhljup. Jos veci izgleda zato sto mislim da su ove misli rijeci hvale. Eeeee budalo jedna, u cemu se ja topim. Pa lakse je biti lud nego glup. Mislim da bi za ovakve ljude kao sto sam ja trebali napraviti posebno mjesto, neki fin zatvor, ili mozda cak bolje, kakvo sveuciliste, pa da se svi ti ljudi kao ja, takmice u radu. Ali da podvucem radu posto, kao sto sam rekao I ranije mislim da su ovo rijeci hvale o meni, a one su u stvarnosti rijeci sarkazma I ismijavanja tako da na kraju kad malo bolje prokontam, prokuham caj I popijem ga, to je nerad. Dakle, Ja sam obicni olos, koji nema nikakvog samopouzdanja, nema puta, nema posla, jednostavno ima neki unikatni stav u zivotu, I najvjerovatnije ljudi ce ga koristiti, odnosno mene ce koristiti cijeli zivot samo zato sto nisam slusao rijeci dobra, samo sam mislio da je moja rijec glavna, a ono nije, vec sam prgav I smotan. Ljudi najvjerovatnije misle da sam supak, obicna sirovina za napucavanje koja je tako kratko vidna da ne moze da vidi dva metra ispred sebe da mu je prokipila voda. Ali, podvlacim ali, zar takva osoba, o kojoj je trenutno rijec, dakle Ja; Vidite kako sam pun sebe stalno govorim Ja, ima mozga da iznese ovakve stavove. Nije nista minimalno ili maksimalno, vec samo kazem, mozda I nisam tako glup, kao sto ostali misle. No sve je dobro u picu, posto ljudi su malo vise blentavi kada locu pa misle a su im svi oko njih prijatelji, a ono lafo lik gleda kako da ga spusti prvom prilikom. Jesu vala kante za napucavanje, nista drugo. Nego da se vratimo ovom mom problemu, bez persiranja i zajebancije, ovako normalno kao razgovor izmedju nas ljudi, koji imaju koji klikercic u glavi, odnosno misle da imaju. Kako sada da se dignem iz kreveta I uradim nesto korisno? Prioriteti su mi zbrkani do daske tako da imam dosta problema. Ma nisu to neki problemi. Problem je kada se nema sta jesti I piti, gdje spavati. Nije moguce da sam toliko nesvjestan sopstvenog potencijala da radim sve zbog neke curice. Ma hajde ba. Bog samo razumije zaljubljene, no upozorava nas svaki dan, stvar je u tome sto mi ne slusamo.. Bas sam zaostao za svijetom. Dok svi oko mene rade sto mogu, uzimaju sve sto se stavi pred njih, napreduju u nekom pozitivnom smijeru, ja trcim u mjestu i negiram komentare, dok sam u suprotnom nazvan negativnim tipom. –Sve ti je negativno. To je samo sto slusam. Kako sam negativan? Volio bih da me neko razumije, ali ozbiljno ne pod navodnicima. Zelio bih da upoznam osobu koja bi mi mogla dati lijep I negativan komentar. Mozete se pitati zasto sam rekao negativan, ali posto sam Ja najpametnija osoba koju znam, onda moj negativan komentar je posten I pozitivan. Dakle on, komentar, koji je u svojoj prirodi jedna ozbiljna karakteristika bazirana na ostatku Platonovih pisanja I njegove filozofije, taj komentar je jedno pozitivno misljenje. Dakle, mozemo da nastavimo sa ovim pozitivnim komentarima, zato vise necu da slusam Mirsu I njegovo, -Jesi negativan. Molim te oprosti, ali Mirso koliko si dobar, toliko si I glup…Moja realnost je da nisam zaostao za svijetom, jednostavno receno, idem u drugom pravcu nego ostali. Nisam od onih koji grabe sve sto mogu, pa kvantitetom prave sebi masku jedne perverzne zivotne situacije, koja je u najnizu ruku, bolesna.. ortodoksno ziviti pod simbolicnim laskanjem svijeta sa strane je jedna u nizu karakteristicnih problema sa kojim se suocavamo danas. Bol je u svemu sto radimo, samo moramo nekada izabrati neku vrijednost, kvalitet, pa se boriti za spas. No tu mi lezi problem, nemam razloga za borbu, jer ako se pocnem boriti, onda znam da u sebi posjedujem kvalitet da napravim nesto snazno, ipak, Ja jesam najpametnija osoba na ovom svijetu, samo ubjedjujem pogresne ljude. Ni sam ne znam zasto mi to treba, ali eto, vrijeme ce pokazati svoje, zato cu se boriti da izadjem iz ovog kreveta, jer voda je davno prokuhala, a ako me mati vidi, onda cu tek definitivno fasovati. Za Nju je Hatunic mala maca. Sjecam se jednog degeneka iz petog razreda kada sam fasovao takve batine da mi se dan danas guza trese kada se prisjetim ubitacne kombinacije sastavljene od babinog vojnog kajisa i bijele Jupolove kante. Izmarisala me toliko, ali ne mogu reci da nije postojao razlog. To je to kad dijete ne slusa. Rekla je jednom, pa dva puta, ali treci put kajis je stavila u vodu i bum mene po guzi. Sada kada se prisjetim toga suze mi hoce na lice, ali ne od ljutnje, vec radi lijepog sjecanja. Mama je vec odavno preselila na drugi svijet. Njen zivot, tezak po profesiji, cak je apsurdno reci nemoguc, nista vise. Babo je nikada nije postovao ni dva posto, ne znam uopste kako je zavrsila sa njim. A ona, majka troje djece, borila se cijeli zivot da nesto bude od njene celjadi. No eto ni Ja da je postujem onako kao sto ona zasluzuje. Imala je jako srce, zaista joj nije bilo lako u svijetu gdje su svi bili protiv nje. Kada me pitaju koga volis vise Babu ili Mamu, ljudi ostaju bez teksta. Jest da je babo bio narodni heroj, ali i sirovina od covjeka. Opijao se konstantno, i bio je niko i nista prije rata. U ratu napravio dar mar, kako on to kaze, -Od ljubavi prema zavicaju, I jedno je odvelo do drugog, proglasili su ga herojem prve cete Arsenijeviceve ulice. Dobio je pocast od tadasnjeg predsjednika za najhrabrijeg vojnika Jugoslavije. KRAJ PRVOG DIJELA
Posted on: Thu, 31 Oct 2013 15:24:21 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015