POMOĆ MAKSI MARKETA I BANKE HRANE URUČENA DRAGANI VLAHOVIĆ I NjENIM KĆERKAMA Majka radi i muške poslove Moram svojoj djeci da obezbjedim najosnovnije, ali za 108 eura jedva kupim hranu i to nam nam traje svega petnaest dana, a gdje su ostale potrebe. One su djevojčice... U sobi od samo par kvadrata, u kolektivnom smještaju „Doma učenika”, Dragana Vlahović i njene tri kćerke Marijana, Marija i Snežana, pronašle su utočište i mir. Prije tri godine napustile su porodičnu kuću bježeći od fizičkog zlostvaljanja da bi otišle u Draganin rod, gdje ih je na pragu dočekalo psihičko iznurivanje. Kada je prije četiri mjeseca situacija postala neizdrživa, Dragana je sa djecom i samo sa ličnim dokumentima i kesicom garderobe, došla u Kolašin i potražila pomoć u Opštini. Ustupili su im sobu u „Domu učenika”. Dragana nema stalni posao, prima materijalnu pomoć od 108 eura, od toga pokušava da prehrani djecu, a da bi im pružila više od kore hljeba, nadniči radeći najteže poslove. Pomoć od „Maksi marketa” i „Banke hrane” u dom Vlahovića je stigao u pravo vrijeme. Spapisli ste me, nemam dovoljno brašna ni za pogaču da umijesim sada, a kamoli šta drugo kazala je Dragana kada smo joj uručili pakete pomoći. Situacija mi je zaista loša, nema posla, iako se ne stidim da radim i muške poslove, ali ni narod nema para da plati. Majka sam i moram svojoj djeci da obezbjedim najosnovnije, ali za 108 eura jedva kupim hranu i to nam nam traje svega petnaest dana, a gdje su ostale potrebe. One su djevojčice, srce mi se cijepa kada mi kažu da su nešto poželjele, a ja nemam i ne mogu da im to priuštim. Nemaju prohteve, skromne su, ali ipak ne mogu bose na ulicu. Nije ni ljeto problem, ali jesen, početak škole, dolazak zime, sve to nas čeka, a kad na to pomislim sva se naježim priča Vlahovićeva. Sve mogu da izdrže, preplače po koju noć, misleći na kćerke. Najstarija kćerka koja je bila udata ima četvoro djece. I ona je kod mene, sad nas je pet, ali tješim se da će i ovo proći i da će i nama doći bolji dani, a do tada samo moram da budem jaka i izdržim sve što mi donose i dan i noć ispričala je Vlahović brišući suze. U par kvadrata imaju samo šporet, koji nije njihov. Otišli su glavom bez obzira od kuće u kojoj je Dragana trideset godina živjela, radila, ulagala, bila domaćica. Danas razmišljam o parčetu hljeba. Ali, nema veze. I ovo će proći. Moramo da se snađemo do septembra da spremim djecu u školu. Njih dvije u drugi srednje i najmlađa u peti osnovne. Primićemo materijalno oko 20. avgusta. Opet ću se zaduživati jer sve ode na hranu. Treba im kupiti knjige, sveske, kako ću ih spremiti za jesen i zimu, nijesam pametna. Radila sam iz par dana išla i plastila livade po Morači za dnevnicu, ali ni to nije dovoljno, da mi je kakav posao bilo koji rad da zaradim nešto do prvog septembra ko da bi se ponovo rodila – priča Dragana. Iz Centra za socijalni rad iz Kolašina do sada su joj izašli u susret koliko je bilo u njihovoj moći, na čemu im je zahvalna. Veliko hvala na pomoći od Maksi marketa i Banke hrane, „nemam riječi kojima bih mogla da zahvalim, ali mislim da ovaj osmjeh na licu moje najmlađe kćerke dovoljno pokazuje kazala je ona.
Posted on: Mon, 05 Aug 2013 13:35:08 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015