Podelite i vi sa nama... Jedna od retkih priča koje su na žalost - TopicsExpress



          

Podelite i vi sa nama... Jedna od retkih priča koje su na žalost istinite i vredi ih pročitati! Niste sami! I dokle god ima nas biće spasa i pomoći za njih. I najmanji napor i pomoć je dovoljna. Evo cisto da podijelim pricu sa ostatkom svijeta buduci da nemam s kim da to ucinim,mnogi ne razumiju moje postupke,mislie da nisam osjecajan da me ne dodiru stvari,ali zapravo ja umirem dusa me boli,cijepa se i lagano umire,mislim da cu i ja sa njom,zasto,pa sve zbog jednog psa. Sinoc se vracam kuci oko ponoci,zateknem na ulici,nezasticeno malo stene,kraj kojeg prolaze milioni vozila,prvo sto sam primijetio mislio sam da su mu noge polomljene,da je unisten. Dusa me zaboljela,stavio sam ga u automobil i povezao kuci,reko da ga uzmem sebi. Nahranio sam ga,napojio,obezbjedio mu prenociste. Ujutro sam ustao opet ga nahranio osjecao sam se kao da umirem,ali tek me sada dusa boli. Malenog mjesanca,jedva sam mu obezbjedio veterinarski pregled,mislim strahota i sramota za moj grad,da ja sa malim pesekom cekam dva sata u automobilu na vrelini koju ja jedva prezivljavam a kamoli malo stence,ta malena zenkica,povrijedjena. Nakon duzeg vremena pronasao se neki "lik" da se udostoji pa ustane pogleda psica,pregledao ga je,ustanovljeno je da je takav od rodjenja,tako se rodio,buduci da je star 4 mjeseca,sto je potvrdjeno,ostali kartoni su ok,zdrav kuca mali. Pitam ga :"Sta sada da ucinim sa njim,imam psa kod kuce a i jednu macu!" Covijek mi kaze :"Sine,ucinio si nesto sto se slabo vidja obezbjedio si mu pregled i hranu,odvedi ga na ovu adresu!" Dao mi je jednu adresu,pa je rekao :"Ostavi ga tamo,tamo svi ostavljaju svoje pse!". Odvukao sam malu Silver Lunu na adresu,mjesto gdje ostale zivotinje umiru,ubijaju se kako bi mi svi jeli,mjesto KLAONICA,ostavio sam ga u hladovinu,pomazio i pozdravio se s njim,pozelio sam sve najbolje da mu se desi da ima srece,da ga usvoje,da ga hrane i paze. Na tom mjestu,ljudi koliko god loshi bili,hrane pse i macke,bace im komad hrane,mozda mala Silver Luna bude sretan psic pa ga neko uzme,ja da mogu svima bi im pruzio zastitu,ali ne,zasto je ovako jebeno usran svijet,te male zivotinjice treba zastiti kako da ja nesto ucinim,kako da nekoga zadrzim,dusa me moja boli,vjerovali ili ne sada placem,placem,nisam plakao ni kada su mi se loshe stvari desavale,borio sam se i prezivljavao nisam plakao ni kada nisam imao sta da jedem a sada imam sve,nisam plakao ni tada a sada placem. Zasto nemam dovoljno da sve obezbjedim,zasto su ljudi pogana bica,zasto takvi uopce postoje i zive,muce zivotinjice,male zivotinjice koje ti pruze svu svoju ljubav i povjerenje,daju ti svoju dusu i tijelo,vole te bez obzira na sve. Zasto ja da mator placem,kada drugi ne mogu,jebeni studos. Mrzim sebe,jer mislim da nisam dovoljno ucinio. Sta da radim,jer kad mi kazu da sam human i dobar,otjerao bi ih u piz..maminu odakle su svi i dosli..Prokleti svijete. Boli me dusa a nemam kome da kazem,ne mogu pred drugima da placem,ne mogu. Savjet koji sam dobio danas,receno mi je :"Sine ne mozes da ih spasis sve,ne mozes!" Zasto ne mogu zasto sam ja taj usrani pojedinac koji ne moze nista da ucini,zasto ti posrani skote nisi dovoljno sposoban,za koji ***** zivis. Elem,malog psica,sam ostavio a umirem sada od boli,slivan i placljiv pisem ovo. Zasto nisam mogao vise uciniti,zasto. Ali eto,pomogao sam maloj maci,zajedno sa rodom mojim,pomogli smo joj,izljecili je pruzili joj pomoc jos malo pa cemo je majci vratit. Gledam svog malog psa i pomislim na Silver Lunu,kako li je njoj da li ima da jede,da li je na bezbjednom i zasto meni Bog salje takve stvari,kad vidi da ne mogu sve preuzeti na svoja pleca kada nisam dovoljno mocan. Zbog svega,mrzim sebe a narocito ovaj svoj grad i ljude,kaze voli ljude,ne mogu da ih volim,nece da pomognu,nece da ucine,vec samo odmazu svima,svima. Ne mogu da shvatim jos nisu uspostavili azil za pse,niko nece da se zauzme a ja ne znam kako da krenem,gledam,surfam nista,kazu Veterinarska stanica to je u njenoj oblasti,pa kako sta da urade kada nece da pomognu nikome,kada mrze sve pa cak i sami sebe. Zalosno i bolno,zbog svega ovoga ja nestajem i gasim se,ne zelim da budem jos jedna usrana mrlja na ovom svijetu,trudit cu se zbog sebe a i ostalih,ne mogu da postanem pojedinac jer nisam. Boli me,boli.
Posted on: Tue, 25 Jun 2013 18:54:09 +0000

Trending Topics



Recently Viewed Topics




© 2015