Previše američkih psiholoških drama, trilera i horora koji - TopicsExpress



          

Previše američkih psiholoških drama, trilera i horora koji ilustruju i generiraju duboke psihoze i tjeskobe, strahove, jeze, konfuzije američke psihotičke svakodnevnice imaju za cilj da nas nakratko uvedu u neko stanje hipnoze. Dužim konzumiranjem mogu da proizvedu i napade panike, određene simptome, možda čak i nekakve poremećaje, obzirom da, gledajući ih, doživljavamo ili proživljavamo tuđe traume i loša iskustva identifikujući se sa glavnim likovima tako da na nekom podsvjesnom nivou oni postaju dio naših sjećanja i negativnih iskustava, tj. implanti u naša sjećanja. Naročito su potresni oni filmovi sa jako realističnim scenama smrti, tj. umiranja. Obično se radi o žrtvama saobraćajnih nesreća koje su u americi svakodnevnica, o iskustvima i ptsp-u očevidaca, o jako "realistično" opisanim iskustvima "onostranog", itd. Moje pitanje je: da li bi mogli početi govoriti o kulturološkom fenomenu "američkog fatalizma"? Naime, fatalizam je do sada bio "rezervisan" za istok. (Pored "iracionalnosti" nezaobilazni je "začin" koji Orijentalizam prepoznaje u ističnjačkim kulturama.) Naravno, svi dobro poznajemo strahove i tjeskobe, nesigurnost koju su stariji prenosili na nas svaki put kada idemo na put ili izlazimo u grad: pazi se, pazi preko ulice, pazi se ledenica, nemoj da te šta zgazi, polako, "u kraj", "krajem", pažljivo preko Karaule, čuvaj se, gluho bilo ovo, gluho bilo ono... i možemo posvjedočiti da to zaista jeste jedna svakodnevna psihoza koja se može interpretirati ili objasniti tim nekim tradicionalnim istočnjačkim fatalizmom, nesigurnosti i opterećenosti strahovima i tjeskobom, (a i tradicionalno lošim putevima), međutim eto i relaksirani i samouvjereni amerikanci sa njihovim izvanrednim cestama i razvijenijom saobraćajnom kulturom kao i "safety and security"politikom, polako "nadođoše" na to isto, što upravo potvrđuje njihova novija umjetnička industrija. Fatalizam izgleda nije "rezervisan" i karakterističan samo za istok, za nerazvijene, tamo gdje se "ne zna ni ko pije ni ko plaća", već se, evo vidimo, u jednoj specifičnoj formi razvio i u Americi. Možda se može čak i tvrditi da trenutno uzima zamah.
Posted on: Sat, 21 Sep 2013 10:22:34 +0000

Recently Viewed Topics




© 2015