STANKOV–RADOJIČIĆ ŽIVI U RISNU BEZ PRIMANjA Praunuka - TopicsExpress



          

STANKOV–RADOJIČIĆ ŽIVI U RISNU BEZ PRIMANjA Praunuka dobrotvora živi sama Stara porodična kuća u ulici Gabela u Risnu, u čijem prizemlju je nekada bila trgovina, a sobe na spratu odzvanjale dječjim glasovima, danas je postala teret za 74godišnju Zoricu Radojičić, kojoj za život ne treba mnogo samo dvije prostorije, jedna u kojoj boravi, a druga u kojoj skuva ponešto. Prija joj i kada vrijeme provodi sa kućnim ljubimcima, dva psa i nekoliko mačaka, u prelijepom, cvijećem ukrašenom dvorištu, tik uz kuću. Zorica preživljava bez ikakvih prihoda, bez penzije, bez socijalne pomoći. Jedini oslonac su joj kćerka i sin, ali ni oni već dugo nisu obišli majku. Živim sama bez ikakvih primanja. Nemam penziju, bivši muž mi nije dozvolio da radim kad sam se udala, čuvala sam njegovo dvoje djece iz prvog braka, trebalo je uz njih odgojiti i još naše dvoje, sa kojima sam se napatila. Kada sam ih podigla, dobila sam „nož u leđa” s njegove strane, razveli smo se i sud mi je odredio 30 odsto od penzije, dočim, nikad mi ni centa nije dao. On živi danas u Herceg Novom. Živjeli smo zajedno 24 godine, da se makar sjeti da pošalje 50, 20 eura mjesečno. Sin i kćerka pomažu koliko mogu kazuje svoju priču Zorica. Kada se razišla sa suprugom, živjela je u Risnu u ovoj kući sa majkom, ujakom i tetkom, pa je bilo lakše. Najprije je umro ujak, pa majka, a tetka 2000. godine, od kada Zoricu pomažu djeca. Međutim, to nije dovoljno da pokrije mjesečne troškove. Struju nikako ne plaćam, sad mi je došla opomena, nagomilali su se računi, sakupilo se oko tri hiljade eura, ali ja nemam odakle da ih platim nemam penziju, od koje bi Elektroprivreda Crne Gore mogla da odbija dug u ratama, čekam kćerku da pođe da to sređuje, jer ja nemam nikakva primanja. Mogu da dođu samo da mi isključe struju. To što mi sin, snaha, kćerka daju po 20, 50 eura, sa tim ne mogu da platim i struju. Pomažu me, kupim hranu, prestala sam da pušim zato što finansijski ne mogu da izdržim. Kćerka mi pošalje namirnice po autobusu, ali ne može da me obilazi često, i ona ima svoje brige. Pomažu i drugi ranije Kolo srpskih sestara Risna, a iz komšiluka mi pomaže jedna djevojka Tanja, koja mi uvijek pritekne kad treba kaže Zorica. Iz kuće ne može sama, potrebna joj je pomoć pri kretanju, naročito kada treba da pođe kod doktora. Sva sreća te je u blizini njene kuće pekara, odakle joj radnice donose hljeb. U Centru za socijalni rad su joj rekli da ne može da prima materijalno obezbjeđenje, jer je vlasnica porodične kuće, i to ne bilo koje, nego kuće koju je Vaso Ćuković, veliki risanski dobrotvor, kupio svojoj sestri Daši Jovanović. Ne izdajem stanove, ne bavim se turizmom, koristim samo prizemni dio. Loše iskustvo sa stanarima natjeralo me je da više nikome ne izdajem sobe... Iz kuće nisam izašla više od godinu kaže Zorica. Vaso Ćuković poklonio je kuću sestri Daši, a ona je ostavila sinu Petru i kćerki Nasti, koji su živjeli u Americi, i sinu Nikoli i kćerki Mitri, Zoričinoj babi, koji su u njoj živjeli. Risan joj je suđen Moj djed, majčin otac, imao je kuću na risanskoj obali koja je za vrijeme rata izgorela, mene su kao trogodišnje dijete u ćebetu donijeli ovdje, u kuću Daše Jovanović, koja je meni pripala u nasljeđe. Rođena sam u Šibeniku, otac mi je bio vojno lice. Supruga sam upoznala u Risnu. Živjela sam jedno vrijeme u Splitu, Sarajevu, poslije rata `90ih – u Herceg Novom, a u Risnu sam stalno od 1989. godine. Brat Slavomir Stankov, doktor nauka, profesor je u Zagrebu, Mostaru, Dubrovniku i Splitu, gdje i danas živi, ali se odavno nismo vidjeli, kaže Zorica. Zahvalna Banci hrane U akciji Banke hrane, Zorici je pripao paket sa namirnicama, koji je ona sa radošću preuzela od ekipe „Dana”. Prijatno sam iznenađena ovakvom pažnjom, zahvalna sam vama koji ste mi donijeli paket i onima koji su ga poslali, malo je danas takvih koji pomažu ljudima u potrebi. Ranije mi je pomagala tetka, a pomoć je stizala i od Kola srpskih sestara čiji je osnivač ova familija, Daša Jovanović se bavila humanitarnim radom. Vjerovatno sada i oni nemaju otkuda. Vaso Ćuković, veliki dobrotvor, ostavio je u testamentu da se njegovim novcem sagradi bolnica, škola i dom kulture...potsjeća Zorica.
Posted on: Mon, 16 Sep 2013 15:08:24 +0000

Recently Viewed Topics




© 2015