Suze su joj maglile vid dok je munjevitom brzinom vozila po autocesti. Brisači su bjesomučno letjeli lijevo-desno pod naletima kiše oponašajući njene suze. Slike polja i drveća izmjenjivale su se pored nje poput ubrzanog filma, a jedino što je ona vidjela bile su slike njega. Njegova plava kosa razbarušena od vjetra kroz koju je toliko puta prošla, ne znajući kako će ju jednog dana htjeti počupati. Samo neka osjeti bol. To je sve što je željela. Oči boje oceana u kojima se utapala svaki put, a sve što je sada željela bilo je iskopati ih. Usne koje je toliko puta ljubila, sada je željela na njima vidjeti krv, grimiznu i živu nasuprot njima koje bi tada bile plave i beživotne. Ruke koje su je nebrojeno puta grlile, sada je željela vidjeti kako beživotno vise uz njegovo tijelo, polomljene i pod neprirodnim kutom. Vrat koji je toliko puta grlila, a sada je htjela oviti dlanove oko njega tako da ne može disati. Nikada nije mislila da će ikome htjeti učiniti nešto takvo. Protrnula je od same pomisli na to u što se pretvorila. A sve zbog njega. Suze su polako tekle niz njene obraze jer unatoč svoj mržnji koju osjeća prema njemu, ipak ga je voljela. Voljela ga je svim srcem, a on je to uništio. Izdao ju je, a bio je osoba kojoj je najviše vjerovala. Izdao ju je u onom trenutku kad ga je najviše trebala. Rukom je otrla nadolazeće suze, a zatim ju vratila na volan istovremeno još više pritišćući papučicu gasa. Nije mogla dočekati da dođe kući i zaspi, da barem na tren zaboravi na sve probleme koji su ju odjednom snašli. A za sve je on kriv. Na djelić sekunde poželjela je da nikada nije saznala tko je to učinio. Tada bi imala barem jednu osobu s kojom bi bila sretna. Ubrzo je razum prevladao i shvatila je da ne bi mogla živjeti u laži, koliko god to lijepo zvučalo. Saznala bi kad-tad. Duboko je udahnula da se malo smiri, ali bol je prevagnula i suze su se ponovno počele prolijevati po njenim vrućim obrazima. Pokušala ih je otjerati treptanjem, ali tako si je samo još više zamutila vid, a cesta joj je postala mješavina crne i sive boje. Polako je dizala nogu s papučice gasa dok je rukom trljala oči i pokušavala si razbistriti vid. Kad je napokon jasno vidjela, već je bilo prekasno. Automobil je jurio ravno prema zaštitnoj ogradi koja je dijelila cestu od suprotnog trakta. Bjesomučno je počela kočiti i okretati volan na desnu stranu, ali automobil je samo proklizao po mokroj cesti i uz glasan prasak zabio se u zaštitnu ogradu. Udarila je glavom u volan i osjetila kako joj ljepljiva tekućina curi niz čelo i muti vid. Polako je sklopila oči i usporila disanje. Barem će bol nestati, pomislila je i pala u nesvijest.
Posted on: Wed, 11 Sep 2013 20:15:21 +0000
Recently Viewed Topics
© 2015