Trening mladih sportaša U mnogim sportovima približava se početak nove sezone. Pripremni period je u punom jeku. Treneri žele nadoknaditi "propušteno" tijekom ljeta i što prije dovesti mlade sportaše koje treniraju u "kondiciju". Pri tome se svake godine ponavlja ista pogreška. Pogreška o kojoj smo već pisali, a to je da se - posebice u pripremnom periodu - kopiraju metode i sadržaji koji nisu primjereni mladim sportašima. Stoga nije zgorega ponoviti gradivo. Mladi sportaši se ne mogu smatrati minijaturnim odraslim ljudima i stoga je primjena metoda i sadržaja koje koriste odrasli (pogotovo vrhunski) sportaši ne samo neprimjerena nego i opasna. Najčešće se neprimjeren rad s mladim sportašima odražava u prevelikom volumenu (broj tjednih treninga, duljina pojedinog treninga, prevelik broj vježbi unutar treninga) ili intenzitetu (prevelika opterećenja, premali odmor između ponavljanja,…) vježbanja. Ukoliko mladi sportaši nemaju snagu, izdržljivosti, fleksibilnost ili ne posjeduju pravilnu tehniku za izvođenje pojedine vježbe, javljaju se brojni problemi koji na kraju rezultiraju ozljeđivanjem, općom iscrpljenošću i gubitkom motivacije. Jednostavni primjer je, nažalost uobičajeno, zadavanje velikog broja sklekova tijekom treninga, prilikom čega se ne uzima u obzir činjenica da veliki broj mladih sportaša nema dovoljno razvijenu muskulaturu (poglavito snagu središnjeg dijela tijela) da podnese takva opterećenja. Moguće posljedice – lumbalna lordoza, ozljeda zgloba šake… Još drastičniji primjer je zadavanje vježbe „samoubojstva“ koju mladi sportaši moraju završiti unutar zadanog vremena (npr. 30 sekundi). Ukoliko to ne uspije mladi sportaš mora ponoviti vježbu ili čak biti odgovoran za ponavljanje vježbe od strane cijelog tima. Pri tome treneri zaboravljaju da organizam mladih sportaša, zbog nezrelog glikolitičko anaerobnog kapaciteta, prije njihove 16 godine nije spreman za anaerobna opterećenja dulja od 15 sekundi. Posljedica – malaksalost, povraćanje, gubitak motivacije… No često si i mladi sportaši zadaju ciljeve, koje žele dostići na neprimjereni način. To je pogotovo prisutno, prema Dr Maffulliu iz Škotske, kod mladih sportaša koji se ne natječu na najvišem nivou, ali treniraju s velikim intenzitetom da dosegnu elitni standard. Korištenjem metoda i sadržaja koji koriste odrasli (pogotovo vrhunski) sportaši moguće je postići kratkoročne uspjehe, koji su rezultat ubrzavanja sportskog razvoja. No pri tome se ne uzimaju u obzir činjenice da je tijelo mladog sportaša u stalnom rastu i razvoju te da njegova emocionalna zrelost nije na nivou odraslih. Postavlja se pitanje što učiniti? Na prvi pogled kao najjednostavnije rješenje nameće se snižavanje volumena i intenziteta programa kojim su podvrgnuti odrasli sportaši. No svakodnevne promjene kroz koje prolazi tijelo mladog sportaša u rastu i razvoju kao i kognitivne te emocionalne promjene uvjetuju kompleksniji pristup treningu. Pristup gdje se metode i sadržaji moraju, između ostaloga, prilagoditi stupnjevima sportskog razvoja mladih sportaša. Poznavanje svih značajki kroz koje prolaze mladi sportaši u razvoju, omogućiti će trenerima da mogu planirati optimalan, progresivan i dugoročan razvoj motoričkih sposobnosti i osigurati im na taj način temelje za daljnje sportske uspjehe. Stoga je bitno poznavati značajke pojedinih stupnjeva sportskog razvoja i oblikovati treninge mladih sportaša koristeći ta znanja. U svom prvom od 12 osnovnih pricipa za stvaranje mladih i zdravih sportaša, autori Avery D. Faigenbaum i Larry Meadors ističu: „Bez obzira koliko velik, snažan ili koordiniran mladi sportaš bio, trener mladih sportaša mora shvatiti da djeca i adolescenti još rastu, razvijaju se i sazrijevaju. Stoga, mladi zahtjevaju specifičan pristup fizičkoj pripremi za sudjelovanje u sportu. Što sadrži primjereni program za mlade sportaše određuje njegova neuromuskularna treniranost, kontrola pravilnog držanja tijela, mehanika pokreta, psiho-socijalna zrelost kao i fizički razvoj. Programi i filozofija treninga za odrasle (npr. „bez boli nema napretka“) ne bi se trebali primjenjivati na mlade koji su fizički i psihički manje zreli od starije populacije.“ Pripremni period je vrlo bitan. Ali to nije i jedini period u kojem možete poboljšati fitness mladih sportaša koje trenirate. Stoga nije potrebno pretjerivati u volumenu i intenzitetu treninga. Jer jedino što ćete postići na taj način je iscrpljenost, gubitak motiva, a nažalost, često i nastanak sportskih ozljeda - prije nego je prava sezona i započela. (I.M)
Posted on: Sun, 25 Aug 2013 23:36:46 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015