U tri sata trajanja Svibenova interpretacija, početno ambiciozno naznačena, ni ritmom izvedbe, ni koherencijom većine glumačkih izvedbi ne uspijeva izaći iz okova samonametnutog registra psihološke studije. Idejno zanemarujući društveni kontekst ruskog 19. st., ali mjestimice ipak koketirajući s njime na fabularnoj razini, režija ne doseže dalje od intimistički plošne skice psihološkog sloma glavnog junaka. Svojevrsni »žargon autentičnosti«, pokušaj vjerodostojne reprodukcije ljudskih karaktera tranzicijskog 19. st., bez elaboracije društvenog konteksta ostaje ekspresivno šupljikav. Teško je iz sižeja predstave, ali i većine glumačkih izvedbi dokučiti koji bi bio razlog moralnom i intimnom rasapu protagonistâ, osim moguće epidemije kolektivne manije. Specifičan status carske policije, dezintegracija aristokratskog sloja, stasanje buržoazije i lumpenproletarijata prevelike su povijesne silnice da bi ih minimalno historijski obaviješteno dramaturško tretiranje moglo ili smjelo zaobići. Utoliko pojedine, pretendiranom realizmu disparatne, stilske dosjetke – songovi, dvoransko ozvučenje, morfo-sintaktičke jezične doskočice s miješanjem hrvatske i ruske gramatike - više narušavaju opći dojam nego što bi doprinijele kompleksnosti specifično teatarske obrade predloška. Sve navedene nedostatke, pojedine uspješne glumačke realizacije ne uspijevaju nadjačati, što će u konačnici rezultirati tek lektirsko preglednim statusom predstave, daleko od mogućih, umjetnički relevantnih problema koje je ova adaptacija namjeravala prezentirati.
Posted on: Thu, 14 Nov 2013 19:44:41 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015