Vidite li Zorana Milanovića kako uživa što nasilnim metodama ponižava svoje podanike, hrvatske građane domoljube i uvodi tenkovsku ćirilicu u Vukovar? Dakako da vidite. A to nam svima radi jer je tipični sadist. Bio sam na pogrebu jednoga od najvećih hrvatskih junaka – Zvonka Bušića. Pogreb tako velikom čovjeku bio je veličanstven. Bez ijedne crne točkice. Na pogrebu su se okupili mnogi kojima tamo nije bilo mjesto, ali tako je to u današnje vrijeme. Bilo je i onih novinara koji su došli po senzacije. Kolega iz Novoga lista ostao je zatečen profesionalnošću govornika i oko 15 tisuća ljudi na pogrebu, pa mu je notez ostao prazan. Nikada tako na pogrebu nismo bili podijeljenih raspoloženja. Došli smo na pogreb čovjeku koji se ubio, a mi smo gotovo svi bili ponosni znajući da žrtva Zvonka Bušića nije i nikada ne će biti uzaludna. Vidite li Zorana Milanovića kako uživa što nasilnim metodama ponižava svoje podanike, hrvatske građane domoljube i uvodi tenkovsku ćirilicu u Vukovar? Dakako da vidite. A to nam svima radi jer je tipični sadist. I kada ovakvom čovjeku date vlast u ruke drugo ni ne možete od njega očekivati, do li nas sve skupa svakodnevno ponižava. Bojim se ne samo do sljedećih izbora. Banka za međunarodna poravnanja (BIS) iz Basela u zadnjem odgovoru opet se je proglasila nemjerodavnom za rješavanje štediša Ljubljanske banke. Isto kako se proglasila prije tri godine. To je novi poraz Slovenije, koji znači da Slovenci moraju vraćati štednju prevarenim štedišama i da ništa nema od sukcesije. U Borogovčevom Bosanskom glasniku iz Chicaga s pravom su protiv popisa stanovništva u BiH, jer je on cementiranje rezultata srpskoga genocida nad druga dva tamošnja naroda i druge manjine, ali dalje ne znaju. Naime, oni kažu: „Čak je i taj Popis u funkciji jačanja državnosti RS-a (što je točno, op. M.M.) i jedini ispravan pristup je bojkotiranje i sabotiranje popisa (što je loše, op. M.M.). Mnogo važnija od mobilizacije Bošnjaka za popis bi bila mobilizacija Bošnjaka protiv ustavnih promjena samo Federacije (što je preopasno za Hrvate, op. M.M)". Dakle, Muhamedu Borogovcu i kompaniji je nevažno što Srbi imaju pola BiH, jer ne mogu na to više utjecati. Zato se oni, kao i u ratu kada nisu ništa mogli Srbima, okreću protiv Hrvata koji su ih dvije godine branili, hranili, naoružavali i štitili od Srba i nesposobne vlasti u Sarajevu. Opravdanu pobunu vukovarskih branitelja protiv ponovne srbizacije Vukovara uz pomoć tzv. hrvatskih vlasti Zoran Milanović naziva „šovinističko nasilje". Ali to nije istina. Upravo je nasilno ponašanje Hrvatske vlade prema žrtvama Vukovara najveće „šovinističko nasilje" i prema njima i prema svima nama. Gradonačelnik Novoga Sada Igor Pavičić navodno je Hrvat. I nije mu lako. Teško mu je. Jako teško! Prijeti mu se likvidacijom njega i njegove obitelji. Neki su dragi momci skinuli tablu s ulice Zorana Đinđića i ispisali šovinističke grafite na njezinu mjestu što je gradonačelnik Pavičić osudio. Time je, očito, „presudio" i samome sebi. Iz mjera opreza Pavičić je premjestio obitelj iz Novog Sada i poručio da je to »privremeno i da ne će bježati ni od koga, niti se povlačiti pred prijetnjama«. Hrvatski mediji o tomu uglavnom šute. Milanovićev ambiciozni skojevac, mlađahni Mihael Zmajlović, ujedno prvi čovjek Ministarstva zaštite okoliša i prirode, zaposlio je i četvrtu pomoćnicu. Imenovanje je obavljeno prije nešto više od mjesec dana, no pomoćnica ne radi gotovo ništa. Dosadašnju načelnicu Službe za energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora energije u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Mariju Šćulac Domac, imenovala je Vlada RH na sjednici 25. srpnja i od tada se ona odmara. Mediji javljaju kako je svaki peti zaposleni u Hrvatskome zavodu za mirovinsko osiguranje - invalid rada! Čak 609 zaposlenika HZMO-a od 3009 svih zaposlenih, ima neki stupanj invaliditeta odnosno smanjenje sposobnosti za rad. Zašto to čine? Pa zbog povlastica, od besplatnog parkiranja, preko besplatne ili jeftinije cestarine za vožnju autocestom, carinske povlastice kod uvoza automobila te u konačnici pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i invalidsku mirovinu. Prije polaska predsjednika Hrvatske Ive Josipovića u Crnu Goru oglasio se Miodrag Lekić, čelnik Demokratskog fronta Crne Gore. Lekić se upitao kako to da će se naš pravdoljubivi predsjednik „dominantno i privilegirano susresti sa svojevremeno organizatorima i huškačima napada na Dubrovnik". Lekić je još dodao kako „ne vjeruje da će crnogorska, ali i hrvatska demokratska javnost pozitivno vrjednovati ovu činjenicu". Tijekom boravka u Crnoj Gori to su upitali Josipovića, a on im je odgovorio kako nema potrebe razgovarati sa čelnicima oporbe, ako već razgovara s vodstvom crnogorskoga parlamenta. Nije mi to baš neko uvjerljivo objašnjenje. Napokon da se u Hrvatskoj dogodi nešto pošteno. Predsjednica Trgovačkog suda Nada Nekić Plevko odbila je zahtjev Dalekovoda za izuzećem suca Mislava Kolakušića te će on i dalje rješavati predstečajnu nagodbu te tvrtke. Bravo Nado! Ne bore se hrvatski Srbi samo u Vukovaru. Bore se oni i u Zagrebu, i to u Pupovčevim velikosrpskim Novostima koje ne svojom voljom financiraju hrvatski porezni obveznici. Ovaj puta smeta im arhivska građa predsjednika Franje Tuđmana. Žele pod svaku cijenu doći do nje, ali, prije svega, žele da ju ne koristi Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centra Domovinskoga rata na čelu s dr. Antom Nazorom. Tako iz pera izvjesnoga novinara Miroslava Edvina Habeka u zadnjeg broju Srbobrana broj 2 saznajemo kako je Vlada »na zatvorenoj sjednici u srpnju donijela i zasad posljednju odluku – presedan kojim se pristup i korištenje gradiva iz Tuđmanove arhive za „istraživanje o okolnostima okupacije Vukovara" dopušta Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata na čelu s Antom Nazorom, dok je istovremeno odbijena dubrovačka znanstvenica Julijana Antić Brautović, koja je za potrebe svoje doktorske disertacije namjeravala istražiti dokumentaciju o trgovanju Prevlakom i istočnim dijelom Konavala u pregovorima s BiH i Jugoslavijom. Dakle, odlukom Vlade dano je zeleno svjetlo za Vukovar, da bi za istraživanje trgovanja teritorijem Vlada krajem prošlog mjeseca snažno zalupila vrata Tuđmanove političke ostavštine". I iz ovoga kratkog citata iz povelikog članka razvidno je kuda smjeraju Pupovac i njegovi doglavnici. U Rijeci su „nepoznati počinitelji" bacili spomen obilježje pape Ivana Pavla II. u morepostavljeno na Gatu Karoline Riječke.Bacili su ga u dubinu od 6 metara. Riječki Novi list javlja kako policija traga za „nepoznatim vandalima". A sad zamislite da je učinjeno nešto nažao našim, hrvatskim Srbima. Poput neukusnih grafita u Dubrovniku. Milorad Pupovac i njegovi drugovi bi se žalili dalje od Strasbourga i Bruxellesa. Bivši saborski zastupnik HNS-a Miljenko Dorić hrvatski diše. U vrijeme slavlja u Rijeci zbog plasmana NK Rijeke u Europsku ligu, Dorić je predložio da se riječki „Titov trg" preimenuje jer je „Josip Broz bio čelni čovjek totalitarnog režima". Odmah su se javili njegovi crveni stranački kolege i poručili: ne promjeni imena! U napadu na Dorića prednjačila je novoizabrana predsjednica HNS-ovog ogranka Centar-Sušak Miomira Milovanović! Kad smo već kod grada Rijeke i NK Rijeke, ovo je prvi puta kako nogometaši s Kantride dišu hrvatski, kako za njih igraju Hrvati i kako više NK Rijeka nije srbijanska ekspozitura u kojoj uglavnom igraju igrači iz Srbije i treniraju ju treneri iz Srbije. U Siriji, Afganistanu, Iraku, Čečeniji, Dagestanu, na strani radikalnih islamista bori se najmanje 340 građana Bošnjaka-muslimana iz BiH. Ovim ratnicima svakako treba pridodati Abu Hamzu Imada el-Huseina, koji u Imigracijskom centru BiH čeka deportaciju, ali i mnoge druge Abu Hamze koji se nalaze u BiH i rade na jačanju vehabijske i salafističke ekstremne ideologije. Ne zaboravimo, u BiH je došlo preko 3000 stranih islamskih dobrovoljaca, mnogo oružja i novca. To je uvelo salafizam u BiH, posebno saudijsku verziju salafizma - vehabizam. Prijatelji Save Štrbca prodaju dobivene stanove od hrvatske države. Evo što o tim kriminalnim radnjama piše sam zloglasni Savo Štrbac: „Još od kada je 2010. donesena prva Odluka o prodaji stanova u vlasništvu RH počelo se govorkati da se stan dobiven u najam može prodati odmah po otkupu bez obveze življenja u RH. Jedan moj poznanik, koji je 1991. izbjegao iz Zagreba, gdje je posjedovao dvosobni stan, ovako je rezonirao: Za četveročlanu porodicu dobit će u najam zamjenski stan od 65 kvadrata. Izračunao je da će mu za otkup trebati oko 32.500 eura, a prodat će ga za najmanje dvostruko više. Budući nema svojih novaca, pronaći će kupca koji će ga, uz mali popust, kreditirati za nekoliko dana dok ne sredi papirologiju o otkupu, nakon čega će se s ostatkom od prodajne cijene, od najmanje 30-ak tisuća eura, vratiti u Srbiju, gdje će za te novce sagraditi kuću za svoju porodicu. Stan je dobio još prije dvije godine i odmah je podnio i zahtjev za otkup, ali ga još nisu pozvali na potpisivanje ugovora o otkupu pa nije ni tražio kupca. U međuvremenu živi i u Inđiji u iznajmljenom stanu, i u Zagrebu, gdje također plaća najam državi od 2,70 kuna po kvadratu plus komunalije". Lijepa bizantinska matematika. Talijanska socijaldemokratska vlada Enrica Lette ukinula je porez na prvu kuću (IMU) koji je uvela prethodna vlada Marija Montija. Letta je to učinio pod pritiskom Berlusconijeve stranke desnog centra Narod sloboda (PDL). „Riječ IMU u budućnosti će nestati iz rječnika", rekao je ministar unutarnjih poslova Angelino Alfano. Čekamo da to netko kaže i kod nas. Naravno, tek poslije Slavka Linića. Kako bi međunarodna zajednica iz humanitarnih razloga mogla i ubuduće reagirati, od 2001. godine postoji takozvani „Responsibility to protect"(R2P) koncept. Riječ je konceptu koji je tada predložila kanadska vlada zajedno s Komisijom za zaštitu ljudskih prava koji predviđa mogućnost vojne intervencije u države u kojima se događa teško kršenje ljudskih prava. U tom slučaju nije potrebna suglasnost svih pet zemalja, članica Vijeća sigurnosti UN-a. To znači, da u tom slučaju, zemlje mogu na neku drugu državu izvršiti vojni napad usprkos vetu drugih zemalja članica Vijeća. No, „Responsibility to protect" nije čvrsto napisano pravilo već tek samo jedna vrsta mogućnosti. Kada je primjerice 2011. godine donesena rezolucija UN-a za vojnu intervenciju u Libiji (tada Kina i Rusija nisu stavile veto već su se samo suzdržale od glasovanja), UN se pozvao upravo na ovaj koncept. Drugim riječima, iako po pitanju Sirije nedostaje mandat UN-a, za očekivati je da će se Amerikanci i Britanci, u slučaju vojnog napada, najvjerojatnije pozvati upravo R2P. Sindikalni čelnik Krešimir Sever kaže kako se „vraćamo se u 60-e i 70-e godine kada su se ljudi masovno iseljavali iz Hrvatske u potrazi za poslom", aludirajući na lošu vlast koja svojom nesposobnošću ponovno tjera mlade Hrvate izvan države. „Kao zemlja se poprilično lako odričemo toga razvojnog kapitala, osobito mladih i obrazovanih čije smo školovanje, na koncu, svi plaćali. Novi pritisci na prava radnika i tržište rada te će odlaske još ubrzati", predviđa Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata i dodaje: „Od jeseni možemo očekivati nova otpuštanja radnika, sve više obitelji živi u blokadi, pitanje je koliko je mirovinski sustav održiv, tako da slijedi daljnje osiromašivanje Hrvatske. Bojim se da se vraćamo u godine ranih 60-ih i početaka 70-ih prošlog stoljeća". Izabrana je Komisija koja odlučuje o dodjeli nepovratnih sredstava neprofitnim medijima sastoji se od sljedećih stručnih i kompetentnih osoba. Nju čine Dejan Kršić, Nada Zgrabljić Rotar, Sanja Sarnavka, Đurđica Klancir, Stojan De Prato, Želja Blaće i Mima Simić. Jednom riječju, čudno društvo. Već znamo kako su za dodjelu novca javila već znana „udarna" imena, od portala H-Alter, Lupiga, Forum.tm, preko portala Kulturpunkt.hr do Trećeg sektora. Lani je Milanovićeva vlast tzv. „nevladinom i neprofitnom sektoru" nepovratno poklonila 1,5 milijardi kuna. Pridodamo li tome još iz inozemstva dvaput toliko, onda su subjekti ovoga sektora dobili blizu pet milijardi kuna. Za ove novce lako se odreći roditelja, a kamo li domovine koju ne voliš! Danski sudac Frederik Harhoff izbačen sa suđenja Vojislavu Šešelju. To je onaj haaški sudac koji je pokrenuo hajku protiv predsjednika Tribunala Theodora Merona zbog oslobađanja Gotovine i Markača. Još jedna pobjeda pravde nad lažima. Marijan Majstorović / hrvatski-fokus.hr abh.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=4404:preputeni-smo-na-milost-i-nemilost-tipinome-sadistu&catid=43:iz-drugih-medija&Itemid=177
Posted on: Tue, 17 Sep 2013 08:30:30 +0000