Vijest da je premijer Milo Đukanović odgodio prošlonedjeljnu sjednicu Vlade privukla je golemu pažnju ovdašnje javnosti. O tom se odgađanju govorilo i pisalo više nego o većini druženja četvrtkom koja premijer, tradicionalno, praktikuje i u svom sedmom mandatu. I ta činjenica, sama po sebi, dosta govori o odnosu javnosti prema premijeru i njegovom kabinetu. Priča se zakotrljala u Pobjedi, paradržavnom glasilu koje je već godinama u privatnoj službi kod Mila Đukanovića. Prema saznanjima Srđana Kusovca, nekadašnjeg Đukanovićevog savjetnika koji danas komanduje tom novinom, prošlonedjeljna sjednica Vlade odgođena je zato što premijer ,,nije zadovoljan radom pojedinih ministara na konkretnim poslovima". Premijer je, navodno, saopštio kako ,,ne želi da Vlada gubi vrijeme na protokolarna zasjedanja" i otkazao sjednicu na kojoj je predloženi dnevni red imao samo tri tačke. Usput je podsjetio ministre na svoja očekivanja da je njihova dužnost da ,,pripreme teren za odluke koje će ubrzati razvojne projekte". Njegove, podrazumijeva se. Ubrzo je iz vladinog Biroa za odnose sa javnošću stiglo pomirljivije objašnjenje – odgađanje sjednice uslovila je ,,dinamika radnih aktivnosti članova Vlade i vladinih radnih tijela". To ipak nije previše pomoglo da se ublaži utisak prema kome je premijer Đukanović kao, uostalom, i većina građana Crne Gore nezadovoljan radom aktuelne Vlade. ,,Ubijeđen sam da bismo sa kompetentnijom, vrednijom i odlučnijom administracijom, čiji vrh predstavlja Vlada, mogli donositi odluke koje bi bile više u funkciji dinamičnog ekonomskog i demokratskog razvoja društva", požalio se premijer Kusovcu prije 20-tak dana. Naravno, ni jednom od njih dvojice nije palo na pamet da problematizuju odgovornost čovjeka koji je kao višedecenijski državni i partijski starješina u velikoj mjeri odgovoran i za ovakvu Vladu i državnu administraciju. Niko nam, uostalom, bolje od Đukanovićevih partijskih saradnika Branimira Gvozdenovića, Zorana Jelića i Daliborke Pejović (afera Snimak) nije objasnio principe po kojima se vrši kadrovska selekcija za poslove u javnim službama i način na koji se te službe potom stavljaju u funkciju vladajuće partije i(li) koalicije. Ne treba smetnuti sa uma ni sljedeće: svi državni službenici koji su 1989. godine, kada su Đukanović i njegovi saradnici unutarpartijskim prevratom preuzeli vlast, imali 12-15 godina staža do danas su u penziji. Danas, dakle, Crnom Gorom upravljaju ljudi koji su svoja mjesta dobili, naslijedili ili zavrijedili u sistemu i po pravilima Đukanovićevog DPS-a. Zato je premijer posljednji koji ima pravo da se žali na takve saradnike. Što ne znači da je njihov strah od Šefa bezrazložan. Naprotiv. Za ilustraciju nam može poslužiti saznanje da je predloženi dnevni red sa prošlonedjeljne tri, porastao na rekordnih 59 tačaka. Plus desetak izvještaja u kojima ministri referišu o svojim posjetama Strazburu, Torinu, Ženevi, Beogradu, Pekingu... Tako Đukanović i njegovi izabranici ovog četvrtka: Raspravljaju o prijedlogu zakona o zaštiti potrošača; Analiziraju informaciju o kretanjima na tržištu rada sa predlogom mjera za podsticanje većeg zapošljavanja; Informišu se o potrebi donacije za sanaciju vodotornja u selu Quisilabad u Avganistanu; Traže model za rješavanje sukoba nadležnosti između Uprave za inspekcijske poslove - Inspektora zaštite prostora i Komunalne policije Opština Bar, kadriraju u Montenegroerlajnzu... Pravo iskušenje, ipak, većinu njih tek očekuje. „Za spas države je potrebna hitna rekonstrukcija administracije, i u njen rad uključiti što više mladih ljudi, koji će znati da cijene i poštuju državu i njene interese", spremno su u ponuđenu metu odapeli aktivisti Crnogorske kulturne mreže. Poenta njihovog oglašavanja staje u jednu rečenicu: ,,Krajnje je vrijeme da Đukanović, kao čovjek sa najvećim autoritetom u državnom aparatu, pokrene inicijativu za rekonstrukciju državne administracije". Znaju iz CKM da kucaju na otvorena vrata. Već ove subote biće održana treća sjednica Savjeta za praćenje realizacije predizbornog programa DPS-a. Najavljena tema – analiza rezultata iz oblasti evropskih i evroatlantskih integracija – ni izbliza ne odslikava predstojeću dramu. Tamo će Milo Đukanović, u svojstvu predsjednika partije, propitivati i saslušavati svoje saradnike. Sjednicama Savjeta, uz članove Predsjedništva i predsjednike opštinskih odbora DPS-a, prisustvuju i ministri, njihovi pomoćnici i sekretari ministarstava, starješine organa državne uprave, poslanici i gradonačelnici. Tu će, najavljuju upućeni, premijer Đukanović objelodaniti svoje zamjerke i imenovati krivce. Uslijediće onda red kritike, pa red samokritike. Lažni alibi i neodrživa obećanja. Konačna odluka o tome ko je kažnjen (smijenjen), kome je data nova šansa a ko iz ovog kruga Đukanovićevih unutarpartijskih čistki izlazi kao pobjednik (naši sagovornici u ovoj kategoriji tipuju na najglasnije aktere afere snimak) biće prepuštena Šefu. On je, izgleda, nedavno najavio da će taj posao obaviti prije nego državna administracija, krajem jula, krene na ljetnji raspust. Medijske i kafanske analize već su locirale potencijalne žrtve. Tako se, kažu, prethodnom premijeru, aktuelnom potpredsjedniku i ministru vanjskih poslova i evropskih integracija Igoru Lukšiću spočitavaju (pre)veliki troškovi njegovog ministarstva, ali i naglašeno interesovanje evropskih diplomata za niz političkih i ekonomskih afera u koje je upleten vrh DPS-a. Iza kulisa, njegov se položaj dovodi u direktnu vezu sa međusobnim odnosom snaga i (ne)poznatim rivalitetima u vrhu DPS-a. U tom kontekstu posebno se potencira Lukšićev odnos sa Milanom Roćenom, glavnim političkim savjetnikom premijera Đukanovića, čija vaninstitucionalna moć naveliko prevazilazi zvaničnu funkciju. Da mladi lavovi iznikli iz CEŠ-a (crnogorska ekonomska škola) Veselina Vukotića ne kotiraju najbolje pokazuju i najave prema kojima je dobro ribanje najmanje što sljeduje ministra ekonomije Vladimira Kavarića i ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića. Kavarić bi se na tapetu mogao naći zbog neuspjele misije u parlamentu, gdje je trebalo da zaštiti političke i ekonomske interese Đukanovića i Olega Deripaske. Boškoviću se spočitava rastuće nezadovoljstvo armije socijalno ugroženih i, posebno, nedovoljan doprinos njegovog ministarstva tokom kupovine glasova za predsjedničkog kandidata DPS-a Filipa Vujanovića. Kritika ne gine ni Petru Ivanoviću, ministru poljoprivrede. Njemu se, lako je odgonetnuti, na teret stavlja javni sukob sa manje više svim poljoprivrednim proizvođačima u Crnoj Gori i privatni rat koji je ministar poveo sa dijelom ovdašnjih medija. Iako je sve to tačno, pravednije bi bilo zapitati vrh DPS-a (ili onoga na vrhu) kako im/mu je uopšte palo na pamet da Ivanovića proizvedu u ministra poljoprivrede. Ovonedjeljna najava čistke u Montenegroerlajnzu, gdje će nakon 19-to godišnje vladavine bez funkcije ostati Zoran Đurišić (zamijeniće ga, kako stvari stoje, Daliborka Pejović) nanovo aktuelizuje i status Milice Pejanović Đurišić u Vladi i vladajućoj partiji. Ministarka odbrane bi tako, pred partijskim kremom, mogla dobiti pohvale zbog međunarodnog angažmana i rastućeg rejtinga koji ima kod kolega sa Zapada. Bude li, međutim, Šef htio drugačije – ministarki će se zamjeriti stanje na domaćem terenu i pad podrške javnosti za članstvu u NATO-u. Skupa sa premijerom predstojeće čistilište, manje više bezbrižno, mogu čekati i Branimir Gvozdenović (turizam i održivi razvoj), Duško Marković (pravda), Miodrag Radunović (zdravlje) i Radoje Žugić (finansije). Njih na površini ne održavaju rezultati ministarstva koje im je povjereno već ranije zasluge i nešto što bi se moglo podvesti pod „vannastavne aktivnosti". Zna Šef. I pamti. Da nije tako, možemo samo zamisliti koliko bi truda morao da potroši Duško Marković kako bi partijskim drugovima objasnio nemoć da priguši požar koji je na javnoj sceni rasplamsala rastuća netrpeljivost između Svetlane Vujanović, Vesne Medenice i Ranke Čarapić. Podrazumijeva se da u subotu niko neće zapitati premijera: zašto je u ovom mandatu njegove vlade jedna od najvećih registrovanih investicija bila ona u kojoj je Đukanović prodao vlastite akcije u Prvoj banci. Umjesto toga, priča bi se mogla povesti o individualnim učincima i daljoj sudbini ministara iz redova DPS-ovih koalicionih partnera. Trenutni odnosi u vladajućoj koaliciji ne obećavaju previše pohvala u toj debati. Ali premijer i njegov DPS su u ovom odnosu snaga prinuđeni da trpe i ono što im se nimalo ne dopada. I tek će. Zoran RADULOVIĆ
Posted on: Tue, 18 Jun 2013 20:22:05 +0000