ZA RAZLIKU OD EVROPSKE UNIJE KOJA NE POZNAJE OGRANIČAVANJE BILO KAKVIH SLOBODA ŽENA, U NEKIM ZEMLJAMA VLADAJU I SLJEDEĆI ZAKONI: Saudijska Arabija: Kažnjavaju se žene ako napuste kuću bez muške pratnje, ako ju primjete sa nepoznatim muškarcem, ili ako zatrudni. Jemen: Žene ne smiju napustiti kuću bez odobrenja supruga. Iznimka je odlazak roditeljima kojima je hitno potrebna pomoć. Prije nego što se kritički osvrnemo na prava žena u tom dijelu svijeta, pokušajmo sebi dočarati koji su beduinski zakoni na tim prostorima vladali prije pojave Islama. Uočićemo veliku sličnost i shvatiti da se neki narodi, iz razloga koji mogu biti svakojake prirode, povremeno vraćaju tradicionalnom načinu života. Što je veći pritisak okoline na nečiju kulturu, vjeru i način života, tim je veća i vjerovatnoća da će se do vraćanja tradiciji prije doći. Zar se nisu slične stvari dešavale u vrijeme silnih ratnih pritisaka na našem prostoru 1992.godine? Naše društvo i praktivanje islama za koje eksperti danas tvrde da je najljepše na svijetu, nisu ranije bili izloženi pritiscima do te mjere da bismo se morali vraćati tradicionalnim metodama zaštite porodice, nego su ti pritisci vršeni putem specijalnih metoda, gotovo nevidljive ASIMILACIJE. To nas nije sprečavalo da uvijek iznađemo nužni kompromis ovisno o svojim jezičnim, istorijskim, kulturološkim, političkim, ekonomskim, pravnim, geografskim i drugim uslovima života. Ovo puno govori o tome koliko smo tolerantan narod postali. Naše društvo se i dalje treba razvijati u skladu sa navedenim prostornim i drugim specifičnostima, a manje po uzoru na mustre iz drugih zemalja, jer mi smo jedna sasvim posebna cjelina i društvena zajednica koja je po mnogo čemu drugačija od svih ostalih na Dunjaluku. Nama nisu potrebne ničije mustre, niti njemačke, niti arapske, niti američke, jer ni jedni ni drugi ni treći ne bi mogli bez gravidnih poteškoća opstati na multikulturalnom prostoru koji se zove Bosna i Hercegovina. Naša tolerancija i naša kultura su po mnogo čemu drugačiji od svih ostalih i one su dio stoljetnog evolucionog procesa na prostoru na kojem se ginulo da bi živjelo. Niko od gore navedenih neće bolje razumjeti svog komšiju Srbina niti susjeda Hrvata nego što će to učiniti jedan Bošnjak. A niti bi naše komšije i susjedi mogli sa bilo kim od navedenih izaći bolje na kraj nego sa nama Bošnjacima. Nerado bih pominjao bilo kakvo pomirenje u doba kada su krvave rane još uvijek svježe i to bih prepustio vremenu da liječi, a izliječit će ga vrijeme najbrže po već poznatim principima izvinjenja, priznavanja i sankcionisanja počinjenih zlodjela. Ne bude li toga, onda će period izmirenja trajati mnogo, mnogo duže, možda čak i do nekog drugog rata za koji se svi nadamo da do istog neće morati doći. Tolerancija Bošnjaka je kao što se gore vidi ogromna, ali negdje i ona MORA imati granice. Te granice su se jasno pokazale kada se svim silama poslije rata udarilo na naše nacionalno biće. Tu smo rekli STOP, dalje ne ide! (Nijaz)
Posted on: Tue, 29 Oct 2013 13:01:06 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015