ČIRILICA, MANJINE i JA ! Upravo sam se vratio iz grada vozeći se ulicom grada Vukovara. Slika za pamćenje. Tisuće zapaljenih svijeća i mnoštvo ljudi. Namjereno sam išao tim putem. Želio sam osjetiti trnce po leđima. I prošli su me trnci, ali ne leđima, već čitavim tijelom i tu su još uvijek dok pišem ovaj post. To je dobro, znam da ću napisati nešto iz srca. Ne zanima me kome će se svidjeti, a kome neće. Važno da ja znam da tako osjećam i da stojim iza toga. Prije svega da vas i sebe riješim dileme. Dakle, NISAM za ČIRILICU U VUKOVARU, ali ne zbog Karamarka i HDZa, ne zbog Stožera za obranu Vukovara, ne zato što SDP pokušava sprovesti zakon, pa sam ja nešto kontra, ne zbog nijednog razloga zbog kojeg neki sitni kokošari pokušavaju kupiti sitne političke poene, i prije svega NE nije zato što ne poštujem zakon. Kad pročitate do kraja svatko tko je dobronamjeran shvatit će moj razlog. Previše je ovih dana loših vijesti iz Vukovara. Ona najlošija je da još postoje majke koje nisu našle kosti svojih sinova, da nedostaju kosti uz imena djedova, baka, očeva, majki, djece i unučadi, nestalih tijekom tih burnih ratnih vremena. Nisu se još pronašle kosti, Hrvoja, Milenka, Amira, jer Vukovar su kao i Hrvatsku branili Hrvati. Sva ta imena čitajte kao hrvatska imena, ljubazno vas molim. Dok god se te kosti, kojima se ne zna gdje su, ne spoje s imenima i dušama svojim, nema mira, a nekima to služi za raspirivanje najnižih strasti. Strašno je to da na današnji dan, kada svakom s imalo emocije u svom biću, bio on Srbin, Hrvat, Bošnjak, Kinez, ili Marsovac, ne klizne poneka suza niz obraz kad se sjeti onih groznih slika pada Vukovara, mi slušamo o tome da će gradom herojem prolaziti dvije kolone.?! Dvije kolone čega? Slušamo da se poručuje predsjedniku države, premijeru i ministrima da ne dolaze, a među njima ima i ministara koji su krvarili za ovu zemlju?! Tko god šta mislio o njima u ovom trenutku, oni su predsjednik, premijer i ministri naše krvavo stečene države. I ne slažem s njima u puno stvari, ali kad bi sutra u koloni vrijeđao njih, vrijeđao bi i sve one koji su pali upravo zato da Hrvatska ima SVOG predsjednika, SVOG premijera i SVOJE ministre. Zar nam nije bilo dosta rata, krvi, podijela, raznih domaćih poturica koje su nas do gole kože ogulili, pa nam treba još i posebna podijela u posebnom gradu, gradu heroju. Koliko god se to činilo suludim, ti ministri sprovode ono što su sve Vlade ispregovarale. Ako mene pitate, loše su pregovarale, ali tako je kako je, jer Hrvatsku smo na ratnom polju dobili, ali smo je za sitne pare za stolom prodali. Ne želim plakati za tim što je bilo. Mene brinu oni koji bi u ovom slučaju mogli najviše pomoći, a oni šute ili krivo govore i rade. Mislim tu na većinu predstavnika manjina, mislim na sve vas koji predstavljate manjine, a posebno srpske, jer vi gospodo očito ne razumijete koliko je važna i velika vaša građanska odgovornost. Vi očito niste svjesni i ne pazite što pričate, inatite se u krivom trenutku, glumite zastupnike naroda s potpuno krivim porukama i s pozornica poručujete opasne riječi. Ne inzistirate na istini koja mora imati jedan jedini redosljed. Ako ste pametni znate o kojem redosljedu govorim. Ja bih vas još zaista razumio da su vam interesi vaših manjina iskreno u srcu, ali ruku na srce svi ste u politici pokazali koliko su vam građani na prvom mjestu. Automobila i luksuza se poneki odriču kad ih se prozove, ali se ne odričete saborskih klupa, županijskih ureda i raznih odbora, jer ste pogriješili, kao što i sada griješite. Želim ovim putem poručiti svima manjinama u Hrvatskoj, kao jedan manjinac, nešto što osjećam svih ovih godina i čega se i sam pokušavam držati. Zapravo, želm potaknuti neke vaše članove da više misle svojom glavom, a manje vašom. Sve vas koji se osjećate manjinom u ovoj zemlji, prije svega bi ljubazno zamolio da prestanite pričati i osjećati se kao manjina. Osobno sam manjina da ne mogu biti manja, ali I ja sam Hrvatska kao i svi drugi što žive ovdje i ne dozvoljavam nikome da bude veći Hrvat od mene. Ako to mogu biti ja, možete i vi ostale manjine. Kako? Jednostavno je to, barem ja na to tako gledam. Sad će se javiti pametnjakovići, ali zaista je tako, ako shvatimo svoju ulogu u zemlji u kojoj živimo i ako je poštujemo ne saginjući se ni pred kim, jer je veličina već isključivo pred snagom argumenata koji su za boljitak i manjina i onih koji čine večinu. Velika je odgovornost svakog građana Hrvatske, bio manjina ili večina, da pazi što priča u ovom trenutku i kako se ponaša. Mislim da se svatko prije svega treba ponašati tako, da čini sve za dobrobit svoje domovine, a tek onda za sebe. A svima nama koji živimo u Hrvatskoj ona je domovina bili večina ili manjina, a to podrazumijeva da je poštujemo i volimo, kao i svakog građanina u njoj. Stoga da bi kao manjine, mogli biti poštovani i respektirani u punom smislu, prije svega svi moramo pomoći da se pronađe i posljednja kost hrvatskih branitelja i građana. Pomozimo da se pronađe i procesuira i posljednji kriminalac s bilo koje strane, koji je ubijao nevine žrtve, jer on nije bio vojnik. Nije bio ni hrvatski vojnik, ni srpska vojničina, ni muslimanski mudžahedin. On je bio, bit će i ostat će kriminalac, koji ima svoje ime i prezime kao i svaki drugi kriminalac. Sve dok šutite jer se bojite, sve dok štitite kriminalce s bilo koje strane i sve dok onaj tko je počinio zločin s bilo koje strane ne odluži svoju kaznu, jer je prije svega ubijao nevine ljude, netko će imati razloga da skida ploče i da se ne provodi zakon i da vam ne dozvoli, u ovom slucaju vase pismo, iako svi znamo što je čirilica. Upravo svi mi građani možemo mnogo. Ne tajimo, ako znamo gdje su kosti hrvatskih građana (ponovno čitajte kosti, Hrvoja, Steve, Amira), jer to su kosti HRVATSKIH GRAĐANA koje su ubili i sakrili KRIMINALCI, a ne VOJNICI. Vjerovatno isti oni koji se po birtijama u alkoholu “hvale” svojim zlodjelima. Pokažimo građansku hrabrost koju su pokazali hrvatski građani svih nacionalnosti dok su branili naš Vukovar. Nisu Vukovar rušili i Vukovarce ubijali Vukovarci. Zašto? Pa onaj tko tko se jednom prošetao Vukovarom prije rata ili se uz Dunav zaljubio, nije mogao pucati u Vukovar. Pucali su i ubijali oni što u Vukovar namjerno zalutaše s nekih drugih brda, a ti isti sada lutaju, svijetom, bez srca i duše, jer tko jednom s namjerom ubije, ubio je i svoje srce i dušu. Nažalost, to nije dovoljna kazna i moraju osjetiti i ovu zemaljsku, a to je pravedan sud. Zato na današnji dan nisam za čirilicu u Vukovaru, nisam ni za postavljanje nikakvih čiriličnih natpisa i novih referenduma a, o nekim paradiranjima da ni ne govorim, jer ta paradiranja nisu za zaštitu manjina, već se meni čini da su ipak u svrhu vlastite samopromocije nekih kvazi političara i ljudi kojih mi je kad ih vidim u najmanju ruku žao. Da, postoje i oni u većini koji uopće ne razumiju i potpiruju i pale vatru gdje je ne treba biti, ali vjerujte da će ona druga, tiha većina, za koju sad mislite da je nema biti tu kad je zaista zatrebate. Nisam ugrožen u Hrvatskoj i nikad nisam ni bio. Siguran sam da bi me zaštitili svi časni građani Hrvatske, ona tiha, ali glasna većina da me itko pokuša ugroziti. Nemam razloga sumnjati u to. Branili su me i obranili prvi put i opet će, kao i većinu manjina koji ste ostali i poštovali svoju domovinu. Poštovao sam, poštujem i poštovat će i moja djeca ovu domovinu, a za svoja prava borit ću se snagom argumenata. Hoće li uvijek biti pametnjakovića koji će pokušavati unositi razdore? Hoće, ali znam da kada se spoji zadnje ime s kostima, i kad se zadnja duša primiri gore negdje, duboko vjerujem da će svaki građanin Hrvatske, a najprije Vukovarac braniti tu ploču s oba pisma na njoj, jer kao što je i u ratu branio svog sugrađana, branit će ga i u miru, a taj mir trebamo što prije. Trebamo to spajanje kako bi zauvijek utihnuli oni kojima je to upravo izgovor da ne krenu dalje, da mogu stvarati nered, kaos, nemir, anarhiju, a sve to zbog svojih ciljeva. Moj cilj je da svaka kap krvi koju je bilo koji hrvatski građanin, ikada pustio u ime slobode, konačno dobije smisao u modernoj, bogatoj i prosperitetnoj HRVATSKOJ za svakoga tko u njoj želi živjeti ma kako se zvao i na kojem pismu uz hrvatski pisao. U nadi da će sutra Vukovar i Hrvatska biti JEDNA kolona, kako I dolikuje gradu heroju želim se još jednom pokloniti svim žrtvama Vukovara, ali i svim žrtvama koje su pale tijekom domovinskog rata. Neka Vam je vječna HVALA I SLAVA u ime moje male manjinske obitelji.
Posted on: Sun, 17 Nov 2013 22:00:11 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015