“ Često pogrešno procijenim ljude jer ih obično smatram boljim nego što jesu. I prevarim se, svaki put. Previše vjerujem ljudima, što mi donosi samo obilje razočarenja nakon što ih bolje upoznam. Prelazim preko stvari koje niko drugi ne bi tolerirao. Opraštam ono što ne bih trebala. Iznova i iznova si obećavam da ću s ostalima postupati drugačije, ali ne, za svakog narednog mislim da je poseban, da je velika suprotnost prethodnome, a na kraju se ipak svodi na isto, svako očara pa razočara. Zanimljivo je koliko samo jedan potez može promijeniti mišljenje o čovjeku. Shvatiš da to nije ono što je bilo nekada, osjećaš neku prazninu pri samoj pomisli na tu osobu. Ljubav prema njemu nije nestala ali nije ni jaka kao prije. Neke stvari se mogu oprostiti, ali ne i zaboraviti. Ovo moje se ne može ni zaboraviti ni oprostiti. Točnije ja ne mogu, nemam hrabrosti ni obraza za takav potez. Ništa ne može promijeniti ovu ravnodušnost, nikakve riječi, nikakva djela. Kad bolje razmislim sama sam kriva, nikoga drugog ne mogu optužiti što imam toliko povjerenja u one koji to ne zaslužuju. Trošila sam previše vremena na one kojima nisam ništa značila, na one koji su gledali da me iskoriste koliko god su mogli. Izgleda da ljudi ne znaju cijeniti ono što imaju, valjda se više vole kajati nego zadržati osobu pored sebe. No, tu im ne mogu pomoći, ne idem preko ponosa, a kad kažem da je kraj ,povratka nazad više nema, drugu šansu ne pružam jer je razbijenoj staklenoj čaši mjesto samo u smeću, a komadići stakla vas ionako mogu samo posjeći naiđete li na njih!
Posted on: Fri, 09 Aug 2013 19:54:14 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015