ŽALOSNO PISMO JEDNE NAŠE MAME. DA JOŠ UVIJEK POSTOJE LJUDI KOJI NE RAZUMIJU KOLIKO NAM JE TEŠKO TO JE PRESTRAŠNA ČINJENICA. LJUDI SA PROFESORSKIM TITULAMA PONAŠAJU SE KAO ZAOSTALI NEANDRTALCI, BEZ LJUDSKOSTI, DOSTOJANSTVA I POŠTIVANJA ČOVJEKA. ĐABA IM SVE TITULE KAD SU IZNUTRA TRULI. Poštovana, Imamo roditeljsku i moralnu dužnost obavijestiti vas o nemilom događaju koji se dogodio 16.10.2013.god. Roditelji smo učenice 4. B razreda ove škole. Iako znam da ste upoznati činjenicom da je L.K. bila liječena od raka, a budući da nas je vaša kolegica vrlo brutalno podsjetila kroz što smo sve prošli, želim vas upoznati sa samo nekim detaljima kroz koje je L.K. prošla u svom liječenju i koja je preživjela teško maligno oboljenje, sa dijagnozom Neuroblastoma. Ukratko, tumor koji je zauzimao cijelu desnu stranu abdomena od ošita do dna zdjelice, sa metastazama u okolnom tkivu, te dvije udaljene metastaze na plućima. Sa tako jako razvijenom bolesti dobila je velikodušnu prognozu od mjesec dana života jer se Neuroblastom smatra jednim od najzloćudnijih solidnih tumora u dječjoj dobi. L.K. je primila 8 teških kemoterapija, (oporavak od prve kemoterapije jedva je preživjela) koje su joj često ugrožavale život. Bila je na dvije vrlo složene operacije u trajanju od 3 i 8 sati (ovu drugu je prof. Batinica ocijenio kao jednu od težih u njegovoj praksi, najtežu toga dana na Rebru-budući da joj je do zadnjeg detalja prevrnuo utrobu ne bi li pronašao još što sumnjivo). Bila je na ugradnji 6 centralno venskih katetera. Prošla je kroz „zračenje iznutra“ (intravenozno primanje radiojodne terapije); vanjsko zračenje u količini od 30 Gy-a; autolognu transplataciju matičnih stanica. Prošla je i terapiju Roaccutanom (zbog retinoične kiseline)-izuzetno opasan lijek, i terapiju Pamidorom. L.K. je bila na više od 25 velikih dijagnostičkih pretraga, od CT-a, MR-a, MIBG-a, SCINTIGRAFIJE, ne računajući UTZ i RTG kontrole, te je bila oko 30 puta u anesteziji, nebrojeno puta pikana u vene i u prste. Ukupno je provela 1 godinu u bolnici i još 2 god. vanbolničkog liječenja. O L muci i boli ne mogu pisati, niti opisati… Liječenje se privelo kraju nešto prije L 5. rođendana. BOGU HVALA! L.K. tek od ove 05.2013. god. ide na godišnje kontrole, a kako je jedan od lijekova u kemoterapiji vrlo toksičan za krvožilni sustav i srce, i na kontrolu srca mora jednom godišnje. Zbog toga svega ne smije se jako uzrujavati… Naša djevojčica uz Glazbenu školu, poželjela je isprobati i gimnastiku, naročito iz razloga što se odvija odmah iza nastave u školskoj sportskoj dvorani. Došla je srijeda, L.K. me već sva vesela čekala u autu da krenemo prema dvorani. Moja supruga mi govori nemoj je samo pustiti ispred dvorane, odi unutra pokaži se, i upoznaj, vidi koliko košta i što sve treba za taj sport. Ulazim u hodnik dvorane, šaljem djevojčicu na presvlačenje…u tom trenutku nastavnica tjelesnog odgoja gđa.K. me uočava i sa sredine dvorane i kreće prema meni. Pozdravio sam je i ispričao se zbog malog kašnjenja. Zatim sam se predstavio i rekao da sam doveo svoju kćer na gimnastiku. U tom trenutku i L.K. dolazi do nas. Čim je čula ime i prezime moje kćeri, očito svjesna o kome se radi, promijenila je izraz lica i ton. Sa prstom ispred moga nosa, povišenog i zapovjednog tona upitala me: „da li ona može sve raditi?“ na što joj ja odgovaram:“ a ćemo vidit, ča bude mogla -će delat“ . Ni na kraj pameti kamo razgovor vodi, iako je gospođa već onda svojim tonom prešla granicu lijepog ponašanja. Zatim:“da li ona ima sve liječničke potvrde, jer ovdje djeca treniraju sve ili ništa“ jer ona djecu priprema samo za takmičenja, a ne za igru…na što sam ja gospođi odgovorio da: „ L.K. školu pohađa kao zdravo dijete“, a gospođa mi odgovara „to je vaša stvar“. I dalje ne shvaćam čemu takav arogantan i bijesan nastup prema djevojčici i meni. Gospođa s prstom u zraku i još više povišenim tonom obraća mi se riječima: „Znate ja sam ovdje šef, ja ovdje određujem pravila, jer sam ja visoko školovana i znam kako treba…“ zatim rukom pogrdno pokazujući prema L.K. dodaje „i ja sa takvima ne radim“. To je bio vrhunac! A kakva je to moja L.K.? Nastavnik je nakon roditelja i baka najvažnija osoba u odgoju, te čuvanju djetetove dobrobiti od svih drugih mogućih loših okolnosti… Uopće ne znam čime smo izazvali takvo ponašanje i zašto je imala potrebu isticati svoje visokoškolsko obrazovanje i svoj autoritet. Stvarno sam ostao bez teksta, ne očekujući ni u ludilu da bi nas tako napao djelatnik škole. Kad sam u svemu tome primijetio kako mi se kći stisnula i spustila glavicu rekao sam joj da se ide presvući jer teta neće s njom raditi. Na što mi se povrh svega dotična bahato nacerila u lice. Na to sam joj rekao da mi se sigurno neće smijati u lice i da ću se žaliti. Dok sam došao ispred garderobe malena je gorko plakala. Došli smo doma, oboje izvan sebe. L.K. je plakala još barem dva sata, silno uzrujana, osjećajući se odbačenom, bezvrijednom i sa silnim osjećajem srama. Ja sam vjerojatno pogriješio misleći da je to otvorena sportska grupa i da djeca mogu trenirati bez obaveze za osvajanje medalje. No bilo kako bilo, dotična gospođa, kao visokoškolovani odgojno-obrazovni radnik, do sad je trebala svladati osnove lijepog i kulturnog ponašanja. Na stranu to. Ne znam da li je svjesna da je moje dijete svjesno diskriminirala, i kao osoba i kao visokoškolovan odgojno-obrazovni radnik. Na žalost u potpunosti je obezvrijedila svoje školovanje… Stalno mi se vrti po glavi što bi tek bilo da sa malenom u dvoranu nisam ušao i ja...kako li bi je tek onda potjerala…užas! L.K. je odbačena bez prava i na pokušaj, odbačena kao dijete koje je prošlo sve užase liječenja raka, odbačena zbog svoga stanja, odbačena kao osoba!!! u javnoj ustanovi financiranoj od ministarstva i (mislim)općine. Pa zar se tako odnosi prema djeci koja su se strašno napatila u životu? Kakva li je tek prema zdravima? Naša škola, između ostalog, poznata je po nultoj toleranciji na nasilje i po brizi o djeci sa posebnim potrebama. Imaju čak I lift na stepenicama za teže pokretnu djecu…treba li takvoj školi osoba(koja kako sam kasnije od puno ljudi čuo, već dugi niz godina ima lošu reputaciju kao izuzetno neugodna osoba sa bjesnim ispadima), koja ozbiljno narušava ugled I sav trud svih djelatnika te škole. Ne samo to, nego koliko već dugo djeca I roditelji trpe ispade dotične gospođe? Roditelje se za puno manje stavlja na stup srama… ja sam mislio da je moje dijete sigurno u školi. Zašto ste svi skupa to dozvolili I tolerirali? izvor:https://facebook/groups/148303821906363/permalink/572740529462688/
Posted on: Fri, 18 Oct 2013 12:44:02 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015