Živim u Hrvatskoj preko 22 godine i jedno od stvari koje me uvijek iznova iznenađuje je koliko Hrvati mogu pretrpjeti i koliko mogu šutjeti. Razumijem povijesne i psihološke razloge tome, ali to već sada postoji opasno glede budućnost Hrvatske. Mi nemamo više luksuz izgovora koje smo imali za vrijeme jugo komunizma. Mi imamo Hrvatsku državu i imamo prostor slobode. ALI, ta sloboda će se suziti ako je ne ispunimo sa sadržajem i ako aktivno ne uđemo u javnu raspravu kakvu državu hoćemo nego prepuštamo nesposobnim političkim i javnim likovima koji nikada nisu ni sanjali hrvatsku državu, nego su se, pa eto, tu našli, pa sada žare i pale. Pitanje je slijedeće: do kada ćemo dopustiti da ova nesposobna i pokvarena politička i javna elita nas vodi i stvaraju javno mišljenje (opinion makers). Umjesto samo brbljanje i naricanje pitanje je: što smo pojedinačno napravili u zadnje vrijeme? Je li jasno i otvoreno govorimo BEZ STRAHA, je li konkretno napišemo email i nazovemo medije i organizacije kada nas nešto zasmeta . Je li angažiram svoju obitelj, rodbinu i prijatelje da poduzmu nešto? Nemojmo čekati velike trenutke niti da će netko drugi. Život i borba za bolju Hrvatsku čine male stvari, i te stvari moramo učiniti ti i ja. Primjerice: * ako vas smeta ova Vlada - jeste li to jasno rekli, i tražite li njihovu ostavku? jeste li te negdje uključili, jeste im to poručili na nekakav način? * Perković i zaštita udbaša - jeste li pisali Vladi i poručili da se mogu sramiti kako se ponašaju i kako štite ubojice. * Vukovar - jeste braniteljima dali podršku, hoćete im pomoći tako da protestirate na medije koje donose negativne i neistinite prikaze? * Pupovac - jeste li mu napisali email u Saboru, jeste li ga pitali je li on zna gdje živi i da je on HRVATSKI zastupnik. Dakle prvo interese Hrvatske države iznad partikularnih interesa? * Spolni odgoj, jeste li svoju djecu ispisali iz tih satova, jeste angažirali druge roditelje, jeste li Jovanoviću napisali svoje mišljenje? * Referendum o braku, jeste li pisali protestno pismo Vladi i Saboru? Neki će slegnuti ramena i reći tu se nemože ništa. Ovu potonju izjavu mrzim. To je fatalizam obični izgovor i predaja. Mi imamo obavezu prema budućem naraštaju Hrvata i prema onima koji su dali svoje živote kako bi mi mogli se slobodno organizirati. Možda je lakše bilo u jugo komunizmu jer smo imali izgovor da ne možemo i nesmijemo. Mislim da je to bio samo izgovor, ali sve jedno danas nemamo pravo se povuči u svoje male privatne svijetove. Stand united Croatians, no surrender!
Posted on: Sun, 13 Oct 2013 21:51:11 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015