AFERA SNOWDEN Autor: Nedžad Ahatović prof. odbrane i sigurnosti Edward Snowden agent Američke agencije za nacionalnu sigurnost – NSA, trenutno je najtraženiji čovjek na planeti, jer je otkrio vitalne informacije u vezi sa prisluškivanjem koje tajno sprovodi Vlada SAD-a. Naime on je prekršio tzv. Espionage Act, zato što je Gleenu Greenwoldu novinaru britanskog magazina „The Gurarian“ i Bartonu Gellmanu novinaru “The Washington Post”-a, otkrio detalje u vezi sa sistemom za prisluškivanje telefonskih i drugih elektornksih komunikacija pod kodnim imenom PRISM koje godinama sprovodi NSA. Ovaj tridesetogodišnjak je kao tinejđer želio da postane američki specijalac, što mu nije pošlo za rukom, jer je na fizičkim provjerama za aplikaciju u specijalne jedinice američke vojske doživio nezgodu slomivši pri tom obje noge. Svoje interesovanje za sigurnosna pitanja Snowden je sa praktičnih usmjerio na teorijsko bavljenje kompjuterskim programiranjem, što ga je najprije dovelo u Centralnu obavještajnu službu CIA, odakle je regrutovan za NSA. Pažnju obavještajnih službi Snowden je privukao sa svojim pisanjem na hakerskom portalu ARS TECHNICA, gdje je izložio nekoliko svojih radova u vezi sa programima dekodiranja, praćenja i evaluacije sigurnosnih informacija. Zbog svojih sklonosti ka vojnoj službi lako je zavrbovan od strane obavještajnih agencija, a njegova praktična znanja iz oblasti programiranja dovela su ga vrlo brzo u status vanjskog konsultanta za NSA sa godišnjom plaćom od 200.000 američkih dolara. Svoju obajveštajnu karijeru u okviru CIA-e, Snowden je započeo kao „diplomata“ u Ženvevi, Švicarska 2007. godine, gdje je radio na osiguravanju elektronskih sistema komunikacije. Zatim je 2009. prešao da radi kao kompjuterski konsultant za NSA u američkim bazama u Japanu. Vrlo brzo je savladao japanski jezik, a svoje interesovanje za orijentalnu filozofiju i umjetnost upotpunio je prelaskom na budizam. Snowden je neposredno prije nego se odlučio da informacije o prisluškivanju da u javnost, radio kao kompjuterski konsultant za najpoznatiju američku konsultantsku kuću „Booz Allen Hamilton“ koja ima velike ugovore sa američkom vladom u pružanju konsultantkih usluga između ostalog i iz oblasti obavještajnih operacija. Zašto je Edward Snowden interesantan? Nedugo nakon što su podaci o PRSIM sistemu preko Snowdena procurili, direktor NSA James Clapper se obratio javnosti zvaničnim saopštenjem u kojem je podcrtao da NSA već 6 godina koristi velike internet provajdere i socijalne mreže da vrši monitoring nad mogućim sigurnosnim prijetnjama prema SAD-u. U svojim javim nastupima Clapper je američkoj javnosti ponudio objašnjenje u okviru kojeg je posebno podcrtao da PRISM projekat ima legalni okvir i da je prošao debatu unutar Kongresa i Senata prije nego je odobrena njegova upotreba. Prema Clapperovim riječima potpunu kontrolu nad podacima koji se sakupljaju u okviru PRISM sistema imaju sve tri branše vlasti i sudska i izvršna i zakonodavna i to u skladu sa Ustavom i zakonima o upotrebi obavještajnih podataka i djelovanju sigurnosnih agencija. I predsjednik Obama je u svom nedavnom obraćanju (7. juna) istakao kako pored PRISM sistema postoje i drugi instrumenti za kontrolu elektronskih komunkacija u smislu zaštite nacionalne sigurnosti, koji su u potpunosti pod kontrolom Kongresa i Senata, te nad čijim radom nadzor imaju i sudske vlasti. No, niti direktor Clapper niti Predsjednik Obama nisu javnosti objasnili zašto je PRISM sistem bio okarakterisan kao tajni projekat, ako nadzor nad njegovim radom imaju i izvršna i zakonodavna i sudska vlast u SAD-u. Dugo se u javnosti i među sigurnosnim ekspertima vodi polemika u vezi sistema praćenja telekomunikacija kojeg su mediji prozvali ECHELON. Naime, SAD, Velika Britanija, Australia, Kanada i Novi Zeland su još 60-tih godina uspostavili mrežu prislušnih uređaja kako bi vršili monitoring nad sovjetskim radio i telefonskim komunikacijama. Ovaj sistem je vremenom prerastao u globalni kompjuterski softwer za praćenje telekomunikacija u svim dijapoazonima o čijim se mogućnostima i pravoj namjeni veoma malo zna. Ono što je javno rečeno o ECHELON sistemu jeste da je njegova namjena isprva bila prisluškivanje radio i telefoinskih komunikacija „neprijatelja“ na svim frekvencijama, a da se vremenom i sa razvojem tehnologije njegova namjena promjenila u smislu praćenja satelitskih komunikacija i internet servera. Nakon terorističkih napada na SAD 11. septembra 2001. godine, admninistracija predsjednika Busha je u Kongresu i Senatu progurala čuveni Protect America Act, ili kako ga američki mediji nazivaju PATRIOT ACT, prema kojem se u slučajevima za koje sigurnosne agencije procjene da imaju teroristički karakter, ograničavaju slobode pojedinca u smislu pravednog vođenja sudskog postupka. U tom kontesktu i Foreign Intelligence Surveillance Act (FISA), nadzor nad stranim obavještajnim podacima iz 1978. godine je proširen i sigurnosnim agencijama su date ovlasti da kontrolišu sve podatke koje imaju veze sa terorizmom ili drugim ugrožavanjem sigurnosti kako u inostranstvu tako i na teritoriji SAD-a. U skladu s tim proširenim nadležnostima CIA-a je uspostavljala tajne zatvore diljem svijeta zatvarajući za terorizam, na stotine ljudi bez oficijelne optužnice, dok je NSA provodio tajne operacije prisluškivanja kako na stranom tako i na domaćem terenu, bez znanja i naloga sudskih institucija. Ograničavanje ustavnih sloboda pojedinca što je protivno američkoj percepciji demokratije, je navodno i bio motiv Edwarda Snowdena kada je odlučio da “prozviždi” medijima o tome kako NSA tajno nadzire sve vrste komunikacija u SAD-u. Kako je Snowden došao u poziciju da medijma proslijedi 41 slajd u power point programu u vezi tajnog sistema nadzora nad komunikacijama kodnog imena PRISM još uvjek se nagađa. Ono što se iz ove power point prezetnacije može zaključiti jeste činjenica da su Microsoft (od 2007.), Yahoo (od 2008.) Google (od 2009.) Facebook (od 2009.) Paltalk (od 2009.), Youtube (od 2010.), AOL (od 2011.), Skype (od 2011.) i Apple (od 2012.) direktno i indirektno uključeni u program vladinog nadzora nad eletronskim komunikacijama tzv. PRISM. Dijapazon nadzora preko PRISM sistema je prema Snowdenovoj prezentaciji zapanjujući. Od E-maila, chata, video i foto materijala, pohranjenih podataka u kompjuteru, IP adresa, video konferencija, trenutka logovanja posebno praćenih osoba, svih on line detalja na društvenim mrežama, pa do specijalnih zahtjeva. Sve se nadzire 24 sata, 7 dana u sedmici i pohranjuje u posebne sigurnosne servere kojima je pristup ograničen. U tom obavještajnom procesu hardwerske instalacije i tehnički suport ECHELON programa se upotrebljavaju za analizu prikupljenih podataka i njihovu sigurnosnu procjenu, što je aktivnost koja se u okviru ECHELON programa sprovodi decenijama. Ono što je poseban raritet jeste i činjenica da je svaka od gore spomenutih internet kompanija u svojim zvaničnim obraćanjima u vezi PRISM programa negirala svoje učešće u tom obavještajnom procesu poštujući pravilo zaštite ličnih podataka svojih korisnika, samo su se neki od njih kasnije koregovali kao Facebook naprimjer. Ovakva vrsta obavještajnih aktivnosti koje sprovodi NSA je stara tradicija i datira još od 70-tih godina prošlog stoljeća, kada je prema neoficijelnim podacima preko 100 kopmpanija, njihovih dobavljača i podugovarača u SAD-u bilo uključeno u obavještajnu aktivnost u pravcu ranog otkrivanja sigurnosnih prijetnji tzv. Special source operation. Ovu operaciju je također tehnički opsluživao ECHELON sistem, a radio je na principu prisluškivanja telefonskih i radio veza u smislu analognog sakupljanja određenih riječi iz konteksta razgovora koje bi mogle biti prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Nešto sofisticiraniji sistem koji je uključivao i internet veze bio je aktiviran neposredno poslije napada 11. septembra, a program PRISM predstavlja jako napredniju verziju ovog sistema ukupnog eletrkonskog praćenja biliona i triliona podataka koji se prenose dnevno preko interneta. Ništa nije sigurno od PRISM sistema, jer je razvijena tehnička mogućnost praćenja prenosa podataka putem optičkih kablova i satelitskih veza, što pored internet provajdera u suštini predstavlja skup svih globalnih izvora i načina elektronskih komunikacija uopšte. Upravo tu leži kvaka 22, jer javnosti još nije pozanto da li Snowden ima podatke o tehničkim karakteristikama i mogućnostima PRISM sistema. Zahtjev za ekstradicijom Edwarda Snowdena američkim vlastima koji je upućen Hong Kongu, gdje je lociran, te njegov let u Moskvu i zahtjev za političkim azilom u Ekvadoru ili po zadnjim špekulacijama na Kubi, govori da Snowden ima određene vitalne informacije o PRISM sistemu s kojima je izgleda spreman da trguje. No i pored na oko idalističkih motiva Edwarda Snowdena za otkrivanje detalja o PRISM projektu, traženje inspiracije u djelovanju Juliana Anssanga i njegovog Wikileaksa, u svijetu špijunaže ništa nije onako kako se to zapravo želi prikazati. Ono što je sigurno jeste da su Daniel Elsberg koji je 1969. godine objavio povjerljive materijale Pentagona o Vijentamskom ratu, zatim američki vojnik Bradliy Manning koji je Wikileaksu obezbjedio čuvene diplomatske depeše State Departmenta 2010. godine, do Edwarda Snowdena, svi imali isti motiv elementarno pravo svakog pojedinca na slobodu pristupa svim informacijama. Ili možda samo “nekim” informacijama? (P.S pozdrav timu za monitoring Facebooka iz PRISM-e)
Posted on: Mon, 24 Jun 2013 11:17:32 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015