Nastavak teme šećer: Da bismo shvatili što je šećer, ovim člankom ćemo prikazati kako se šećer razgrađuje u našem tijelu te kako se obrađuju različiti oblici šećera. Što je u biti šećer? Za potrebe ovog članka , šećer uključuje sva sladila koja se proizvode od šećerne trske , kukuruza, šećerne repe, voća, meda, javorov sirup i fruktoza. Bijeli i smeđi šećer te svi razni sokovi su sastavljeni od molekula šećera saharoze koju čini pola fruktoze i pola glukoze. Glukoza je šećer koji se pretvara u glikogen i pohranjuje se u stanicama za energiju, a ukoliko se ta energija ne iskorištava, ona se pretvara u mast. Glukoza nije slatka sama po sebi, ali kada je u paru sa udjelom fruktoze u jednakom omjeru, tada jest to ono što nazivamo šećer. Ukoliko se trebate napuniti energijom u što kraćem vremenu nakon visoko intenzivnog treninga, glukoza je najbolji izvor za to, međutim gledano sa perspektive sastava tijela, takav način treba izbjegavati. Fruktoza je šećer koji se nalazi u voću te u nekom povrću. Fruktoza se metabolizira u jetri te ona ne podiže inzulin. Studija pokazuju da jedući hranu sa izrazitom fruktozom, dovodi do rizika pojavljivljanja dijabetesa te povećanja masnoća u našem tijelu pošto se fruktoza brzo u tijelu rasprostranjuje kao energija. Problemi sa šećerom Kao što smo rekli kako bi se količina šećera trebala unositi umjereno, danas ljudi sve više govore kako to nije važno te oni „pametuju“ što je za njih u biti najbolje i smatraju kako šećer nije tako štetan. Jedan od odgovora na to pitanje zašto to ljudi rade jest to da šećer ima učinak na promjenu hormonalnih reakcija te moždanih funkcija koje nas tjeraju da uvijek jedemo šećer iznova. Naša budnost, energija te funkcioniranje mozga se sa viškom šećera sve više smanjuje, osjećamo se malaksavo, tromo te pospano.Postoji mreža odašiljača u mozgu na hranu koju jedemo, a ukoliko jedemo ugljikohidrate posebice šećer, ta mreža može biti blokirana. Samom blokadom mreže se događaju već navedene stvari od pospanosti i malaksavosti jer naše tijelo reagira na viška šećera tako što manje daje energije tijelu u tom trenutku pošto u sebe unosimo šećer. Tako na primjer je siganlizacija za dopamin smanjena te se ne osjećate toliko zadovoljno pa sreću tražite u šećeru pošto vam to privremeno samo aktivira dopamin i zadovoljstvo, međutim jedući šećer hormon leptina koji potiskuje osjećaj gladi odnosno zasićenosti nije aktiviran stoga vi možete piti i jesti šećer duže iako bi vas kod neke druge hrane već leptin upozorio na vašu zasićenost.
Posted on: Thu, 20 Jun 2013 19:28:46 +0000
Trending Topics
Recently Viewed Topics
© 2015